Deset pravila poglavice: Ljudska srca postaju tvrda ukoliko su daleko od prirode. Luther Medvjed Koji Stoji imao je jedinstven položaj kao most koji spaja indijansku u europsku kulturu. Zaštita načina života svog naroda trajna je njegova ostavština.
Luther Standing Bear bio je poglavica Oglala Lakota Siouxa. Jedan od rijetkih ljudi koji je živio za vrjeme europskih doseljenika na američke prostore.
Tradicionalno je odgojen i sa jedanaest godina počeo je sa školovanjem u internatu u Pennsyvaniji. Tamo je naučio engeski jezik, kao i njihov način života.
- Laskanje, hvale, i usiljeni lijepi maniri nisu dio ljubaznosti Lakota. Prekomijerna laskanja smatrana su neiskrenima. Osoba koja stalno priča smatra se brbljivcem i nepromišljenom osobom. Razgovor se nikada ne započinje brzim izražavanjem misli.
- Djecu su podučavali kako se istinska pristojnost uvijek izražava djelima. Nije im dopušteno razgovarati dok drugi razgovaraju, niti ismijavati hendikepirane i osakaćene osobe. Ukoliko dijete griješi, roditelj je dužan da ga opomene tihim glasom.
3. Lakota Indijancima šutnja je uvijek imala smisla. Vođeni su sentencom kako misao uvijek dolazi prije razgovora. Tišina je znak poštovanja. Poštivanje ovog načela bio je manir lijepog odgoja i ponašanja. Ko nije poštivao ovo pravilo smatran je glupim i nevaspitanim.
4. Nisu nikada razmišljali o otvorenim i prostranim ravnicama, te vijugavim potocima. Samo bijelcima je priroda divljina koja je zaražena divljim ljudima i divljim životinjima.
5. Nebo i voda vodeći su princip u životu, skupa sa svim ostalim zemljinim stvorenjima. U životinjskom svijetu zastuplen je bio osjećaj bratstva i pripadnosti zbog kojeg su se Lakote osjećali sigurnima. Neki od Lakota su se toliko zbližili sa životinjama da su počeli da razgovaraju njihovim bratskim jezikom.
6. Ovaj koncept života i ovakav odnos ljudi prema prirodi Lakotama je pružao ljubav i sigurnost. Ispunjavao je svako biće ljubavlju i davao mu osjećaj poštovanja. Ovakav koncept bio je koncept jednakosti za sva živa bića u shemi postojanja.
7. Nešto najbolje za kožu je bolo da dodiruje zemlju. Stari ljudi skidali su svoju obuću kako bi hodali bosi po svetoj zemlji. Stari Indijanci i dalje praktikuju sjedenje na zemlji i nikada se ne ižu iznad nje kako se ne bi udaljili od temelja koji im pružaju životnu egzistenciju. Njihovim povezivanjem sa zemljom bolje shvataju i jasnije vide životne misterije. Također, na taj način se lakše povezuju sa bližnjima.
8. Sve je nekada imalo osobnost, samo je to malo drugačije bilo kod nas. Znanje je bilo prisutno u svim životnim stvarima. Svijet je bio biblioteka, a u biblioteci su se nalazile knjige o travi, lišću, kamenju i životinjama koje su sa njima dijelije darove zemlje i oluje. Nikada se nisu igrali sa olujama niit bijesnim vjetrovima. Borba protiv takvih snaga samo bi bila pokazatelj uzaludnosti čovjeka. Trebalo se prilagoditi svemu što dolazi i što se događa, bez pogovora.
9.Lakote su bili veoma mudri. Shvatili su da ljudsko srce, udaljeno od prirode postaje tvrdo. Znali su da bez poštovanja prema drgim živim bićima nema poštovanja ni prema judima. Svoju djecu su držali blizu prirode da bi osjetila njen sveti utjecaj.
10. Civilizacija je nametnuta čovjeku… i nije nadopunila ništa, ni ljubav prema velikodušnosti ni istini.
