Kojih stvari se vi sjećate iz vašeg detinjstva? Da li su to scene koje vaši roditelji i prijatelji pominju ili nešto sasvim drugo? Da li se sećate baš onog novogodišnjeg poklona iz ’85. ili su u vašim mislima zastupljeniji fragmenti poput toga kako je mama reagovala kada vidi tatu, kućne atmosfere, školske predstave na koju su svi došli (ili možda nisu), gdje ste išli na ljetovanje, kako ste osjećali kada biste htjeli da pričate sa svojim roditeljima itd.? Kladimo se da je ovo drugo verovatnije.
To je normalno jer postoje neke stvari koje se djeci zadržavaju u glavi kako rastu. Sjetite se toga kada planirate svoje prioritete pa se fokusirajte na prave stvari jer će se njih djeca sećati o vama. To su:
1. Iskustva i avanture koje ste zajedno prošli.
Iskustva, a ne stvari, su ono što porodice zbližava i ono što ostaje u glavi. Zato se vaše dijete neće sjećati svake igračke koje ste mu kupili za rođendan ili koliko ste sladoleda pojeli, ali će se sjećati da ste išli zajedno na sladoled i smijali se, sjećaće se da je tada bilo srećno i uzbuđeno jer su to misli koje ostaju sa nama cijelog života.
2. Pozitivne riječi koje ste im uputili.
Mnogo je lijepih reči koje djeci možete da uputite kako bi se osećala posebnom – „Ponosna sam na tebe“, „Ti ovu porodicu činiš boljom“ ili „Ti si baš dobar drugar“. Ono što je zajedničko ovim rečenicama je to što sve počinju naglašavanjem dobre osobine djeteta. Ako tako pričate djetetu od malena, u fokus stavljate pozitivno a ne negativno i to je sigurno nešto što se pamti.
3. Ono kada ste ostavili telefon i sve što radite zbog deteta.
U današnje vreme naprednih tehnologija, često nam se dešava da posebne trenutke posmatramo kroz kameru telefona i tako propustimo male stvari koje djeca žele da podele sa nama jer nismo dovoljno prisutni u tom trenutku. Kada djeci pružate potpunu pažnju (kada spustite telefon), ona osjećaju da ste potpuno njihovi i osjećaju kako su voljena. Znaju djeca da ih volite, ali u tim posebnim trenucima to posebno primjećuju, jer ste sve zaustavili, vrijeme je stalno da biste bili sa njima.
4. Kako ste se ponašali u teškim situacijama.
Djeci ste vi uzor i vodilja jer ona koračaju nesigurnim životom i ranjiva su. Kada dođu teška vremena, poput onih kada se morate boriti sa nekom bolešću u porodici, ona će se sjećati načina na koji ste pričali o tome, da li su se osećala bezbjedno i spokojno i kako ste vi reagovali.
5. Način na koji vi tretirate druge odrasle ljude (i jedno drugo).
Djeca stalno uče od vas! Tako će i kada ogovarate nekoga iza leđa ili se loše ponašate prema nekoj osobi djeca to pokupiti i misliti da je u redu da se i sama tako ponašaju. Kada ste kod kuće sa djecom i porodicom, trudite se da sa partnerom pričate na pozitivan način uz puno ljubavi i poštovanja. Tako će djeca imati dobar primjer na koji će se ugledati.
6. Kada niste bili tu za njih.
Iako zvuči jako negativno, ovo je i pozitivna stvar. Iako će se sjećati neke prilike u kojoj baš niste mogli da budete tu, to je u redu jer je to sastavni deo života, jednostavno je nemoguće da ste uvijek tu. Ali, shodno tome, djeca će se sećati i prvog puta kada su negde prespavala bez vas, ili prvog puta kada se desilo nešto toliko važno da su trčala kući da vam saopšte to. To su stvari kojih će se sjećati kada porastu.
7. Kako ste se ponašali pod pritiskom ili stresom.
Život nije uvek cvijeće, i ne može da bude, a vaša djeca će oponašati vaše ponašanje kada ste pod stresom. Normalno je da treba uraditi domaći, večera nije spremna, a vi se ojsećate kao da ćete pući. Ako ste tip koji se lomi i paralizuje pod pritiskom, djeca to mogu da osjete. Ako želite da vaša deca odrastu u osobe koje se lako nose sa stresom, morate se i vi tako ponašati.
Izvor: najboljamamanasvetuOriginal Article
