Na našem tijelu, i u njemu, živi deset puta više bakterija nego što mi imamo stanica, a njihovu ljekovitu
snagu otkriva i sve više lijecnika. Ti maleni sustanari katkad uzrokuju bolesti, ali nam isto tako i pomažu, primjerice u probavi, jer uzrocnike bolesti drže na udaljenosti, a imunološki sustav poticu na rad. Zato laktobacili i bifidobakterije vec dugo plivaju u probiotickom jogurtu, a njihovu ljekovitost koristi i sve više lijecnika, istice znanstveni casopis Bild der Wissenschaft.
Londonski znanstvenici predvodeni Aloysiusom D’Souzom nedavno su analizirali nekoliko studija koje odgovaraju na pitanje mogu li probioticke bakterije štiti crijevnu floru od razarajucih ucinaka antibiotika. Oni su zakljucili da su pacijenti koji su uz antibiotike dobivali i takve bakterije, u približno 40 posto slucajeva rjede patili od proljeva. Bakterije su vjerojatno nadomjestile oštecenu crijevnu floru.
No, ti mali pomagaci mogli bi potisnuti i klice koje uzrokuju bolest ili ojacati obranu tijela. Tako su švedski lijecnici djecu oboljelu od upale srednjeg uha lijecili sprejevima za nos koji su sadržali streptokoke. Te su bakterije uspješno štitile mališane od ponovnog obolijevanja. Drugi su lijecnici upalu debelog crijeva i mjehura lijecili pomocu probiotickih bakterija. Mikrobi su pomogli cak i u terapiji alergija uzrokovanih hranom, raka te smanjene razine kolesterina u krvi.
Takvo je lijecenje svedeno na jedan pojam – bakterioterapija. Probioticke bi bakterije mogle djelovati i kao prevencija u nastanku bolesti. Tako, primjerice, Jeffrey Hillman sa Sveucilišta na Floridi predlaže da se bakterijski sprej koristi u prevenciji zubnog karijesa.
Kanadanin Gregor Reid testirao je zaštitno djelovanje laktobacila kod štakora: glodavcima je na ranu stavio zlatni stafilokok koji uzrokuje gnojenje. Nekim je životinjama još dodatno dao i zaštitne laktobacile. Upale rana bile su znatno rjede. Korisne bakterije morale bi biti ucinkovite ponajprije kada zakažu antibiotici, predlažu znanstvenici. Medutim, baš kod zlatnoga stafilokoka postoje mnogi sojevi otporni na nekoliko antibiotika.
Znanstvenici su i kod djece uspjeli dokazati zaštitno djelovanje bakterija. Finski znanstvenici davali su stotinama djece probioticko mlijeko. Ta su djeca rjede patila od bolesti dišnog sustava nego njihovi vršnjaci koji su pili obicno mlijeko. Nutricionisti tvrde da bi samo mlijeko za dojencad moralo djelovati probioticki. Osim korisnih bakterija, nadomjestak za majcino mlijeko može sadržavati i tvari koje poticu rast takvih mikroba u crijevu mališana. Uzor za to znanstvenici su našli baš u majcinom mlijeku: ono sadrži faktore koji poticu rast, a koji djeluju tako da se zaštitne bifidobakterije nastanjuju u crijevu bebe vrlo rano. Možda baš zbog toga dojena djeca rjede obolijevaju od crijevnih infekcija nego djeca hranjena na bocicu.
Znanstvenik Gregor Reid ide još dalje. U jednom provokativnom clanku predlaže da se novorodencad odmah nakon rodenja ‘opremi’ zaštitnim bakterijama te im se tako na stanovit nacin pruži doživotna zaštita. Glavni problem s probiotickim bakterijama je u tome što se one teško nastanjuju jer vec postoji odredena crijevna flora. Znanstvenici pretpostavljaju da se bakterije jogurta kod zdravih osoba uglavnom iznova izlucuju. Crijevo novorodenceta medutim, još je neosvojen teren, cije naseljavanje lijecnici ne bi smjeli prepustiti slucaju, upozoravaju Reid i njegovi suradnici.
