SLIKE IZ UKRAJINE BRANITELJIMA MOGU BITI OKIDAČ ZA PTSP Tu važnu ulogu imaju i mediji koji ne bi smjeli objavljivati senzacionalističke tekstove i širiti paniku

AP Photo/Alexei Alexandrov/Guliver Image

kako živjeti pod prijetnjom rata

+
AAA
–

SLIKE IZ UKRAJINE BRANITELJIMA MOGU BITI OKIDAČ ZA PTSP Tu važnu ulogu imaju i mediji koji ne bi smjeli objavljivati senzacionalističke tekstove i širiti paniku

Autor: Ana Lonjak
Subota, 30. travnja 2022. u 06:24

Nismo se ni oporavili od potresa koji su potresli Hrvatsku, s pandemijom se borimo već dvije godine, a novo strašna prijetnja nadvila se nad cijeli svijet te se sve češće postavlja pitanje – prijeti li nam Treći svjetski rat i nova strašna ekonomska kriza izazvana ruskom invazijom na Ukrajinu.

Svakodnevno smo izloženi brojnim informacijama o zbivanjima u ratom pogođenoj Ukrajini, strašnim prizorima razrušenih gradova, ranjenih i ubijenih civila, kolonama izbjeglica koje napuštaju svoje razrušene gradove. Te informacije i prizori nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnima. No, osim tuge, neki ljudi osjećaju i strah te tjeskobu da bi sve to moglo kulminirati i prerasti u svjetski rat.

Naime, agresija na Ukrajinu došla je nakon brojnih stresnih događaja koji su u svima nama pobudili osjećaj nesigurnosti i stresa. Kako se s tim stanjima i stresom boriti, razgovarali smo sa psihologom Ivanom Modrušanom.

Okidač za PTSP

“Rekao bih da različiti ljudi različito reagiraju na ovako stresne situacije i tu ne postoji jedinstveni stav. I dok neki smireno promatraju što se događa, naravno s nelagodom, ali ne paničare, opet tu postoji dio onih koji se jako teško nose s ovakvim situacijama i stresom”, rekao je Modrušan.

No, naglašava, većina ljudi ipak shvaća da je to nažalost dio života.

“Naravno da se ljudi ne osjećaju ugodno zbog svega ovoga jer rat nikada nije dobar odgovor, ali većina sve te svoje strahove uspijeva držati pod kontrolom. Naravno, postoji i dio onih, govorim o psihopatima, koji osjećaju uzbuđenje, ali takvi su na sreću rijetki”, rekao je.

Kako psiholog naglašava, većina uspijeva sve te strahove racionalizirati tako da se bave svakodnevnim i ugodnim stvarima, te tako skreću misli od crne svakodnevice.

Na naše pitanje jesmo li kao narod više potreseni svim ovim ratnim prizorima jer smo i sami ne tako davno proživljavali Domovinski rat, Modrušan odgovara da je to vrlo moguće.

“Naravno da oni koji su bili u Domovinskom ratu i koji su proživjeli gubitke i teške trenutke tijekom našeg rata ovakve situacije proživljavaju mnogo teže i emotivnije od drugih. Sve je to razumljivo i mnogima takve situacije mogu biti okidač za PTSP te im se vraćaju scene koje su proživljavali pa osjećaju nelagodu”, objašnjava Modrušan, dodajući da je razumljivo da ih takve situacije dodatno traumatiziraju i da su osjetljiviji u odnosu na ljude koji nisu proživjeli rat.

No, kako ističe Modrušan, tu važnu ulogu imaju i mediji koji bi trebali sve to uzeti u obzir i biti oprezni u objavljivanju sadržaja i u širenju panike te ne bi smjeli objavljivati senzacionalističke tekstove o tako osjetljivoj temi.

Veliki stres

Upitali smo ga kako komentira ponašanje dijela ljudi koji u panici u trgovinama kupuju ogromne količine ulja, brašna i drugih potrepština.

“Takvim ljudima trebalo bi reći da prestanu histerizirati i da se saberu. Oni trebaju racionalizirati svoje strahove, a ne kupovati 100 kilograma brašna, što je uistinu nepotrebno”, poručio je Modrušan.

No objasnio je da se neki ljudi tako ponašaju jer imaju osjećaj da će na taj način uspostaviti kontrolu nad situacijom, iako realno to ne mogu kontrolirati, ali oni misle da mogu pa tako rješavaju svoju paniku. No takvim ponašanjem i histerijom dodatno unose paniku među druge ljude.

Na naše pitanje u kojem bi trenutku neka osoba trebala potražiti stručnu pomoć, naglasio je da je sve to individualno.

“Vjerujem i dalje da većina uspijeva to racionalizirati neovisno o kojem problemu je riječ, a opet postoji tu jedan mali dio ljudi koji su hipersenzibilni i kojima sve ovakve situacije, od pandemije do ratnih prizora, stvaraju veliki stres i ne znaju kako se nositi s takvim osjećajima. Histerija i panika nikada nisu dobre, ali rekao bih opet da su u ljudskoj naravi”, istaknuo je psiholog.

Uza sve informacije i dezinformacije dostupne na društvenim mrežama i u medijima, djeca se mogu osjećati zabrinuto i prestrašeno. Kada je riječ o djeci, naglasio je da s njima treba razgovarati o ovim temama, s ciljem da ne budu uznemirena.

“Treba im objasniti da oni nisu ugroženi, reći im što se događa, a i objasniti da je to nažalost dio života”, zaključio je Modrušan.

O tome kako sva ova ratna zbivanja utječu na djecu razgovarali smo i s kliničkom psihologinjom Kristinom Jelić iz Centra JUJU.

“Manja djeca, okvirno do pete godine, vrlo vjerojatno neće uopće pokazati interes za tu temu i nemaju sposobnost apstraktnog mišljenja kako bi pojmila temu ratnih stradanja, stoga se na tu temu nije potrebno osvrtati. Ipak, korisno je osvijestiti izloženost djeteta našim izjavama, čak i kada se doima da nas ne slušaju, te izbjegavati pasivno gledanje televizije/radija kao pozadinske kulise. Nešto starija djeca obično sama načinju temu ili o njoj progovaraju indirektno kroz igru, crtež… Svakako je važno da to ne bude tabu tema, nego da se djeca osjećaju slobodno razgovarati o tome s odraslima (roditeljima, učiteljima i ostalima). Bitno je provjeriti kojim informacijama dijete već raspolaže postavljajući pitanja: “Što si čuo/čula, pročitao/la? Kako se osjećaš? Što te brine?”. Tada je važno pružiti konkretno što kraće moguće objašnjenje: “U zemlji daleko od nas neki odrasli se nisu mogli dogovoriti i zato su počeli pucati. To se nije trebalo dogoditi, niti jedan rat nije rješenje, ali se svaki rat jednom završi. Sada puno odraslih radi na tome da to bude što prije”, objasnila je Jelić.

Kritičko preispitivanje

Naglašava da, ako su djeca vidjela uznemirujuće snimke, nasilne scene, važno je normalizirati njihove osjećaje straha i tuge, uz naglašavanje osjećaja sigurnosti u našoj svakodnevici, “ovdje i sada”, u našoj obitelji.

Na naš upit kako o tome razgovarati s tinejdžerima koje teško možemo izolirati od svih tih informacija odgovora: “Treba biti svjestan da će tinejdžeri, iako to možda neće podijeliti s nama, sigurno biti izloženi informacijama, iz različitih (neprovjerenih) izvora. Kako bismo sanirali potencijalnu štetu, bitno je poticati ih na kritičko preispitivanje – koje (dez)informacije i na koji način su prikazane, tko je autor, koliko je vjerodostojan…? Javljanje intenzivnijih emocija poput ljutnje, agresije, tuge, uznemirenosti potrebno je normalizirati i pružiti prostor za njihovo sigurno iskazivanje. Svakako je nužno prenijeti im stavove o neprihvatljivosti svakog nasilja te izbjegavati nepravedno generaliziranje i stigmatiziranje ljudi, stereotipne prikaze nacionalnosti, zemalja, vjeroispovijesti”.

Psihologinja naglašava da djeca mogu biti aktivni sudionici akcije u okviru obitelji, razreda, škole. Iskazati svoj stav pisanjem ili crtanjem također je poželjno, kao što su poželjne i male, humanitarne akcije – primjerice donirati toplu jaknu, rukavice, igračku, skupljati potrepštine i sl. Povežite njihovo djelovanje s djelovanjem brojnih “malih” ljudi – volontera, medicinskih sestara, liječnika, učitelja. Nitko sam za sebe ne može učiniti puno, ali zajedničkim djelovanjem činimo bitne razlike i možemo biti faktor promjene.

Kada je riječ o činjenici da u Hrvatsku dolaze mnoge izbjeglice iz Ukrajine, zanimao nas je savjet kako s djecom razgovarati o tome kada u razred, primjerice, dođu djeca iz Ukrajine te kako im olakšati prilagodbu.

“Osnova je pružiti podršku djeci u ostvarivanju kontakta s novim učenikom svladavanjem jezičnih barijera, no treba i uputiti učenike kako je važno da pokažu gostoprimstvo i dobru volju, ali ne i sažaljenje. Neka djeca će se lakše uklopiti, ovisno o individualnom iskustvu, dok će nekoj trebati pružiti dodatan prostor za prilagodbu te strpljenje za tempo kojim se dijete može povezivati. Neki od njih će možda odbijati povezivanje, bit će u strahu ili otporu jer njihova jedina želja je vratiti se kući što prije “, naglašava Jelić.

Zanimalo nas je koliko sve ove situacije utječu na djecu, jer nakon korone koja je zacijelo ostavila posljedice na djecu, sada smo svi svjedoci rata.

“Unatoč velikoj sposobnosti prilagodbe, i kod djece može doći do promjena u ponašanju koje nam ukazuju na to da im je teško – razdražljivost, promjene u navikama spavanja ili hranjenja, povlačenje u sebe ili pak sklonost ljutnji, teškoće odvajanja od roditelja, bolovi u glavi ili trbuhu bez fizičkog uzroka i slično. Bitno je pratiti stanje djeteta, pružiti mu bliskost i sigurnost te sačuvati strukturu dana (škola, uobičajene rutine, sport i fizička aktivnost kroz koju se oslobađa napetost iz tijela), ali i dovoljno vremena za odmor i igru koja na djecu ima terapeutski učinak”.

Osjećaj sigurnosti

Stručnjakinja naglašava da su neka djeca koja su strukturom osjetljivija na stresne događaje i smanjenog kapaciteta tolerancije promjena, odnosno koja otprije imaju teškoća na planu psihičkog zdravlja, u većem riziku od izraženijih reakcija.

“Ako vas brine djetetovo reagiranje, potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje”, poručila je.

Na kraju je poslala poruku roditeljima da je ključ otpornosti djece u podršci odraslih koji ih okružuju.

“Djeca jako dobro osjete naše emocije te je često to i važniji faktor od toga što smo točno djetetu izrekli. Bitno je osvijestiti sebe i svoje emocije. Nije dobro biti u poziciji potiskivanja svojih emocija, ali ni uronjenost, odnosno preplavljenost kao druga krajnost ne omogućava funkcioniranje. Uznemirenost koju osjećamo može nas primjerice potaknuti na poriv da stvaramo zalihe hrane ili pak na konstantno praćenje vijesti. U podlozi toga je potreba za vraćanjem osjećaja sigurnosti i kontrole, no zapravo nam, umjesto smirenosti, još više hrani osjećaj tjeskobe i straha. Korisno je podijeliti svoje osjećaje i tražiti podršku okoline kako biste sačuvali prisebnost, kontakt s realnošću i zadržali dosadašnju strukturu života. U slučaju potrebe za stručnom pomoći možete se obratiti primjerice Centru za krizna stanja pri KBC-u Zagreb te Centru za zdravlje mladih Zagreb”, naglasila je naša sugovornica.

Autor:Ana Lonjak
Subota, 30. travnja 2022. u 06:24

ZADNJE VIJESTI

kako živjeti pod prijetnjom rata

URAVNOTEŽITE PREHRANU

ANARCADIUM OCCIDENTALE

(NE)URAVNOTEŽENA PREHRANA

Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article