Zaštita vode u Republici Hrvatskoj: Neki pesticidi i dalje nisu na popisu zabranjenih tvari

Voda je nužna za život ljudi, životinja i biljaka te za gospodarstvo. Zaštita voda i upravljanje njima prelaze nacionalne granice. Voda nije samo komercijalan proizvod nego i opće dobro i ograničen resurs koji je potrebno zaštititi i upotrebljavati na održiv način, i u pogledu kvalitete i u pogledu količine. Međutim, taj je resurs pod pritiskom raznih sektora, poput poljoprivrede, industrije, turizma, prometa i energije.

Vodne politike EU-a imaju ključnu ulogu u zaštiti okoliša u EU-u, stoga postoje zakoni namijenjeni očuvanju izvora vode i slatkovodnih i morskih ekosustava te osiguravanju čistoće vode za piće i vode za kupanje. U Okvirnoj direktivi EU-a o vodama uspostavlja se pravni okvir za zaštitu i obnavljanje čiste vode u EU-u i jamčenje njezine dugoročne održive uporabe.

Komisija je 2012. donijela Plan zaštite europskih vodnih resursa, dugoročnu strategiju čiji je cilj zajamčiti dovoljnu količinu kvalitetne vode na raspolaganju za sve legitimne uporabe, što će se postići boljom provedbom postojeće vodne politike EU-a, integracijom ciljeva vodne politike u druga politička područja te popunjavanjem praznina u sadašnjem okviru.

Hrvatska po bogatstvu vodom treća u Europi

Predviđa se da države članice uvedu vodne račune i ciljeve u pogledu učinkovite uporabe vode te da izrade standarde EU-a za ponovnu uporabu vode, piše u Planu.

Prema izvješću o vodnim zalihama, koje je izradio UNESCO snimajući stanje u čak 188 zemalja svijeta, Hrvatska se na prostoru Europe smjestila na visoku treću poziciju, a bogatije vodom od nje samo su dvije sjeverne zemlje: Norveška i Island.

Mirna Hauswirth u svojem podrumu koji je poplavljen kanalizacijom u karlovačkoj Zvijezdi. Foto: Robert Fajt / CROPIX

Hrvatska raspolaže s 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku i po tom se podatku uspjela svrstati i u krug 30 vodom najbogatijih zemalja svijeta, navodi se u tom izvješću.

Samo 46 posto stanovništva spojeno na sustav javne odvodnje

Osim toga, Hrvatska je i među malobrojnim zemljama koje svojim građanima sustavom javne vodoopskrbe jamče i osiguravaju pitku vodu. S obzirom na to da je velik dio Hrvatske porozan kraški prostor, pročišćavanje otpadnih voda je jedini način očuvanja najvećega i najvrjednijega hrvatskog resursa – velikih zaliha pitke vode.

Kada se tome pridoda to što Hrvatska svoj razvoj temelji na turizmu i proizvodnji zdrave i ekološki čiste hrane, tada je sasvim jasno da je čistoća mora, rijeka, jezera, močvarnih staništa i podzemnih voda uvjet cjelokupnoga gospodarskog razvitka. U Republici Hrvatskoj je 85 % stanovništva spojeno na sustav javne vodoopskrbe, dok sustav javne odvodnje pokriva samo 46 %, te se u tom području ulažu glavni napori.

Diljem Republike Hrvatske je u tijeku izgradnja vodnokomunalne infrastrukture, uključujući uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, za što se uvelike koriste sredstva iz europskih fondova. U Hrvatskoj se, od 28 % količine otpadne vode od stanovništva koja se čisti, 43 % pročišćava na prethodnom i 1. stupnju pročišćavanja, 57 % na 2. stupnju, dok je samo 0,5 % stanovništva priključeno na 3. stupanj pročišćavanja, kojim se dodatno uklanjaju fosfor ili dušik.

Drzavni inspektorat proveo kontrolu sanacije oneciscenja rijeke koje su po njihovom rjesenju trebale provesti Hrvatske vode, nakon sto je proglasen prvi stupanj ugrozenosti Zrmanje nizvodno od Obrovca. Foto: Jure Miskovic / CROPIX

Države članice trebaju sastaviti planove upravljanja riječnim slivom

Okvirnom direktivom EU-a o vodama uspostavlja se okvir za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih voda i podzemnih voda, kako bi se spriječilo i smanjilo onečišćenje, promicalo održivu uporabu vode, zaštitilo i poboljšalo vodni okoliš te ublažilo učinke poplava i suša.

Opći je cilj postići dobro stanje okoliša za sve vode, stoga se od država članica traži da sastave planove upravljanja riječnim slivom utemeljene na prirodnim zemljopisnim riječnim slivovima, kao i konkretne programe mjera za postizanje tih ciljeva.

U Direktivi o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja navode se posebni kriteriji za ocjenjivanje dobrog kemijskog stanja, utvrđivanje znatnih i trajno rastućih trendova te određivanje polaznih točaka za promjenu trenda. Sve granične vrijednosti za onečišćujuće tvari, uz izuzeće nitrata i pesticida, za koje su ograničenja postavljena specifičnim zakonodavstvom EU-a, utvrđuju države članice, dodaje se u Direktivi.

Foto: Denis Jerkovic / Cropix (Arhiva)

Na popisu i glifosat, bisfenol A, PFAS i neki farmaceutski proizvodi

Direktivom o standardima kvalitete okoliša uspostavljaju se ograničenja za koncentraciju 33 prioritetne tvari koje na razini EU-a predstavljaju znatnu opasnost za vodni okoliš ili putem vodnog okoliša te osam drugih onečišćujućih tvari u površinskim vodama. Tijekom revizije iz 2013. postojećem popisu dodano je 12 novih tvari i uvedena je obveza da Komisija sastavi dodatan popis tvari koje treba pratiti u svim državama članicama kako bi se podržale buduće revizije popisa prioritetnih tvari.

Predviđa se da se na popis prioritetnih tvari za površinske vode dodaju 23 pojedinačne tvari, uključujući pesticide kao što su glifosat, neki farmaceutski proizvodi (lijekovi protiv bolova, protuupalni lijekovi i antibiotici), bisfenol A i skupina od 24 perfluoroalkilnih i polifluoroalkilnih tvari (PFAS), kaže se u prijedlogu Komisije iz listopada 2022. godine.

Direktivom o nitratima nastoji se zaštititi vode od nitrata iz poljoprivrednih izvora. Države članice svake četiri godine dostavljaju Komisiji izvješće s pojedinostima o kodeksu dobrih poljoprivrednih praksi, označenim zonama ranjivima na onečišćenje nitratima i praćenju voda te sa sažetkom programa djelovanja, traži se komplementarnom uredbom.

Spriječavanje štete prouzročene eutrofikacijom vode

Direktivom i uredbom nastoji se zaštititi voda za piće i spriječiti šteta prouzročena njezinom eutrofikacijom, koja nastaje unošenjem hranjiva u vodu, posebno spojeva dušika i fosfora, što uzrokuje intenzivan rast algi i viših oblika biljnog života, pa dolazi do nepoželjne neravnoteže u ekosustavu i među vodnim organizmima te narušavanja kvalitete same vode.

Eutrofikacija vode u Trakošćanskom jezeru. Foto: Ivana Nobilo / CROPIX

Nitrati i dalje uzrokuju štetno onečišćenje vode u EU-u te, upozorila je Komisija je u najnovijem izvješću o provedbi objavljenom u listopadu 2021., te je dodala da je prekomjerna gnojidba i dalje problem u mnogim dijelovima Unije.

Države članice trebaju provesti preliminarne procjene kako bi utvrdile riječne slivove i povezana obalna područja kojima prijeti opasnost od poplava i potom izrade karte opasnosti od poplava i planove upravljanja poplavnim rizicima usredotočene na zaštitu sprečavanje i pripravnost, traži se Direktivom EU-a o poplavama, kojom se nastoje smanjiti rizici koje poplave predstavljaju za ljudsko zdravlje, okoliš, infrastrukturu i imovinu te upravljati njima.

Svi ti zadaci trebaju se provoditi u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i planovima upravljanja riječnim slivovima izloženima u toj okvirnoj direktivi, dodaje se. Komisija je u lipnju 2020. donijela izvješće o prvom ciklusu provedbe Okvirne direktive o morskoj strategiji.

Ispuštanje onečišćujućih tvari treba smatrati kaznenim djelom

Treba dodatno ojačati zaštitu morskih ekosustava, među ostalim širenjem zaštićenih područja i uspostavom strogo zaštićenih područja za oporavak staništa i ribljih stokova, piše u Novoj strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., donesenoj u svibnju 2020. godine.

Velika naftna mrlja iz nepoznatog izvora doplovila morem i zagadila veliki dio autokampa Stupice. Foto: Goran Sebelic / CROPIX

Katastrofa prouzročena istjecanjem nafte iz tankera Erika, koja se dogodila 1999., potaknula je EU da ojača svoju ulogu u području pomorske sigurnosti i onečišćenja mora uspostavom Europske agencije za pomorsku sigurnost koja je, među ostalim zadaćama, odgovorna za sprečavanje i odgovor na onečišćenja s brodova te za odziv na onečišćenje mora uzrokovano naftnim i plinskim postrojenjima.

Treba osigurati da oni koji su odgovorni za ispuštanje onečišćujućih tvari u more podliježu učinkovitim i odvraćajućim sankcijama koje mogu biti kaznene ili administrativne, propisano je Direktivom o onečišćenju mora s brodova i uvođenju sankcija za kršenja iz 2005. i njezinom ažuriranom verzijom iz 2009. godine.

Ispuštanje onečišćujućih tvari s brodova se, naime, treba smatrati kaznenim djelom ako je počinjeno s namjerom, nepažnjom ili teškim nemarom i ako ozbiljno naruši kvalitetu vode.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Zelenim koracima do zaštite okoliša” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.