Aleksandra, 38-godišnjakinja, oduvijek se suočavala s problemima visokih dioptrija. Međutim, 2016. godina donijela je promjenu kada joj je dijagnosticirana senilna makularna degeneracija, bolest koja je zahtijevala liječenje injekcijama u oči. Usprkos strahu od potencijalnog pogoršanja, Aleksandra se prilagodila situaciji i danas se trudi živjeti punim plućima.
Već kao djevojčica Aleksandra je imala ozbiljne probleme s vidom, s dioptrijama koje su dosezale do minus 20. Prvi znakovi makularne degeneracije pojavili su se prije osam godina, kada je počela uviđati da nešto nije u redu.
“Moji početni problemi s vidom su me i doveli do liječnika,” prisjeća se. “Iznenada, 2016. godine, suočila sam se s makularnom degeneracijom, što je za mene bilo potpuno neočekivano i zastrašujuće”, rekla je u razgovoru s Kurirom.
Točka joj blokirala vid
Jedno jutro je postalo presudno u Aleksandrinom životu. Kada se probudila, primijetila je svijetlu ljubičastu točku koja joj je blokirala vid. Isprva je mislila da je to povezano s povišenim krvnim tlakom i odlučila se vratiti na spavanje u nadi da će se stanje popraviti. Međutim, nakon ponovnog buđenja, situacija je bila još gora.
“Gotovo preko noći, vid na mom desnom oku se pogoršao,” kaže ona. “Odmah sam otišla liječniku i u roku od tri dana primila prvu intraokularnu injekciju. To mi je pomoglo da povratim dio vida. Terapija uključuje ove injekcije i pridržavam se svih uputa oftalmologa te redovno idem na kontrole.”
Iako Aleksandra nije svjesna postojanja ove bolesti u svojoj obitelji, genetski testovi će možda otkriti više o nasljednoj komponenti. Ipak, dijagnoza je bila šokantna i donijela je potrebu za prilagodbom na novi način života.
Internetom se proširio bizaran trend, zapanjit će vas što ljudi kapaju u oči: ‘Ne vjerujte tome’
Kako se prilagodila?
“Nažalost, dijagnoza me zatekla nespremnu jer nisam znala za ovu bolest u obitelji,” objašnjava ona. “Sada čekamo rezultate genetskih testova kako bismo saznali više. Najveći izazov mi je bio prihvatiti promjene koje je bolest donijela, posebno u mojim tinejdžerskim godinama kada sam se sramila problema s vidom.”
Aleksandra ističe da njezina dijagnoza nije u velikoj mjeri promijenila njezinu svakodnevicu, iako je zahtijevala određene prilagodbe: “Radim kao menadžerica u sektoru odnosa s klijentima u softverskoj industriji i predsjednica sam Udruge ‘Žuta pjega’. Imam psa Baksa, a uživam u slikanju. Makularna degeneracija nije dramatično promijenila moj život, ali sam se morala odreći nekih aktivnosti poput intenzivnog vježbanja i dizanja utega.”
Najveći izazov za Aleksandru je strah od mogućeg gubitka vida: “Stalno pratim svoje stanje i bojim se promjena koje bi mogle nastupiti. Najveći problemi su psihološke prirode, kao i praktične situacije u kojima se bez kontaktnih leća ne mogu snaći.”
Kako se liječi?
Njena terapija se sastoji od intraokularnih injekcija i redovitih pregleda kod oftalmologa.
“Primam injekcije u oči koje mi značajno poboljšavaju kvalitetu života. Ove injekcije usporavaju napredovanje bolesti i štite me od gubitka vida. Redoviti pregledi kod liječnika su neophodni kako bih održala stanje pod kontrolom.” Iako injekcije zvuče neugodno, Aleksandra kaže da nisu toliko bolne koliko se čini.
“Naši liječnici su stručni i trude se učiniti zahvat što manje neugodnim. Zahvaljujući modernim terapijama, sada treba manje injekcija, što znači i manje odlazaka u bolnicu te veće šanse za poboljšanje.”
U Hrvatskoj se povlači lijek za kojeg nema zamjene: Posebno je važan jednoj skupini ljudi
Blizanka pretrpjela istu sudbinu
Zanimljivo je da se njezina sestra blizanka nekoliko godina kasnije suočila s istim zdravstvenim problemom: “Moje iskustvo pomoglo je mojoj sestri da se lakše nosi s dijagnozom. Zajedno smo prolazile kroz proces prilagodbe i podržavale se u svemu. Moja saznanja o bolesti olakšala su joj izbor liječnika i ter
Aleksandra naglašava važnost redovitih oftalmoloških pregleda, posebno ako sumnjate na neki problem s očima: “Uvijek savjetujem svima da kontroliraju vid barem jednom godišnje. Ako primijetite bilo kakve promjene, odmah potražite savjet liječnika. Rana dijagnostika i pravovremena terapija ključni su za očuvanje funkcionalnosti i uspješno liječenje.”
Život s oštećenjem vida nosi mnoge izazove, ali Aleksandra ističe da se ne smijemo predati i da je ključno informirati se o vlastitom stanju.
“Moj savjet je da se ne odustaje, nego da se traži podrška i informira o mogućnostima liječenja. Kroz rad u Udruzi ‘Žuta pjega’ nastojim pružiti nadu i podršku svim oboljelima. Pacijentima preporučujem da budu proaktivni, informirani i spremni boriti se za svoje zdravlje,” zaključuje Aleksandra.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
