Ako ste jedni od onih koji ne mogu ponovno zaspati nakon buđenja, evo šta trebate uraditi.
Ostanemo li u krevetu i pokušamo li nazad zaspati,često se samo iznerviramo i ne možemo da zaspimo.
Slab san ključan je za naše sveopšte dobro, jer je to naš način da se restartujemo. Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD-u, u koliko ne spavamo dovoljno dolazi do hroničnih bolesti kao što je dijabetes, srčane bolesti, pretilost pa čak i depresiju.
“Više od 10 posto populacije pati od hronične insomnije, što znači da su imali problema sa spavanjem duže od tri mjeseca”, ispričala je dr. Shelley Hershner, profesorica neurologije u Medicinskom centru za poremećaje u spavanju u Michiganu za “Today”.
Ako ne uspijevate zaspati ponovno nakon buđenja više od 20 minuta, jednostavno se premjestite u drugi dio kuće, te se pokrite i tada pokušajte. Kada primjetite da ste se dovoljno umirili vratite se u svoj krevet.
Zašto ovo “pali”?
“Zato što, ako ostanete u krevetu, možete početi osjećati pritisak da trebate zaspati, a to će vas još više isfrustrirati”, objasnila je dr. Hershner. Taj pritisak može povećati otkucaje srca i generalno tjeskobu – što zajedno otežava ponovno usnivanje. Promjena okoline može nas umiriti i pomoći nam da ponovno zaspemo.
“Pokušajte se premjestiti na kauč, pokrijte se dekicom i samo lezite. Ako vam odgovara možete sebi na YouTubeu upaliti i neki bijeli šum, poput vode, fena, otkucaja srca koji će vam pomoći da se opustite.
Ova tehnika je vrlo efikasna i čak puno bolja od medikameneata”, dodala je dr. Hershner.
Trik da zaspete za 60 sekundi!
Andrew Weil doktor medicinskih nauka sa Harvarda, smatra da metoda pod nazivom «4-7-8» već hiljadama godina poznata indijskim Jogijima. Upravo su je oni koristili za suzbijanje stresa i za relaksaciju.
Stoga je ovaj doktor koristio i naučio da zaspi za 1 min!
Sve je počelo, nedjelju dana prije vjenčanja mog najboljeg prijatelja, nervoza užasna, te nisam mogla spavati, jer me je brinuo moj pozdravni govor.
Moj strah od javnog nastupa nije mi dao da zaspim tri dana uzastopno.
Kada i treće jutro nisam mogla zaspati,te me je mladina majka posavjetovala da probam jednu tehniku, koja je učinkovita već decenijama.
Ovaj savjet mi je dala žena koja ima licencu za obavljanje zdravstvene prakse, te sam odlučila da je poslušam sva u očaju.
Ova metoda nazvana je «4-7-8», te sve što trebate uraditi jeste se udahne na nos četiri sekunde, a zatim zadržite dah 7 sekundi, te na kraju izdahnuti na usta 8 sekundi.
Zašto ova tehnika disanja pomaže:
Ova tehnika usporava naš srčani ritam pri tome nas smiruje, te sam se sama uvjerila da ovo radi. Prvi put toliko sam brzo utonula u san da nisam imala vremena da to shvatim kako zapravo funcioniše.
Kasnije sam pročitala mnogo knjiga kako bi shvatila kako zapravo ova tehnika funcioniše.
Ovaj metod disanja , radi kao sedativ
Pošto ste na vještačni način usporili disanje, vaše tijelo sada mora da smanji otkucaje vašeg srca.
Ova praksa pomoći će vam i da smiruje um, zbog brojanja koje se odvija u vašim mislima, te potpuno fokusiranosti na svoje disanje.
Efikasnost ove metode potvrditi će vam bilo koji neurolog
Mogućnost depresije!
Studija koja je objavljena u časopisu Nature Medicine obuhvatila je skupinu od 1.100 ljudi koji pate od depresije. Naučnici su na osnovu snimka skenera mozga utvrdili da postoje četiri tipa depresije. Također, različiti su i simptomi za svaki tip. Doktor Konor Liston, koji je vođa istraživanja rekao je da su ovi tipovi depresije ustanovljeni na osnovu različitih simptoma kod svakog oboljelog pacjenta. Moći će se sa sigurnošću predvijeti da li će pacjenti reagovati na stimulacionu terapiju. To je jako važno, potrebno je pet sedmica da se utvrdi da li ovaj tretman djeluje. Otkriveni tipovi su:
Biotip 1- karakteriše umor, insomnija i anksioznost
Biotip 2- karakteriše manjak energije i iscrpjenost
Ahedonija- karakterišu ga usporen govor i pokreti. što je tipično za treći tip depresije
Simptomi kod četvrtog su nesanica, ahedonija i anksioznost
Depresija se dijagnosticira na osnovu stvari koje doživljavamo. Rezultati u mnogome zavise od načina na koji se pacjentima postavljaju pitanja.
