Osobe koje vecinu svog radnog života provedu na poslu gdje mogu vrlo malo utjecati na ono što rade i kako ce to raditi umiru ranije nego njihovi poslodavci koji mogu donositi odluke, bar tako ukazuju novija istraživanja.
Dr. Benjamin C. Amick III, University of Texas Health Science Center Houston, i njegove kolege kažu kako osobe s malom mogucnošcu donošenja odluka o poslu umiru ranije od onih na vrlo zahtjevnim radnim mjestima. Mnogi poslovi nad kojima uposlenici nemaju kontrolu ukljucuju ponavljane radnje s vrlo malo varijacija vještina koje koriste. To sprjecava ljude da se više angažiraju oko svog posla. Ako ljudi ne rade znacajne poslove, to utjece na njihovo zdravlje, kaže Amick, jer zbog toga je veca vjerojatnost da ce razviti neki oblik rizicnog ponašanja. Osim toga, pasivni poslovi, na kojima se ljudi bore da ostanu budni i koncentrirani, mogu cak biti i jako stresni, objašnjava on. Prethodna istraživanja su pokazala kako nezanimljivi poslovi mogu uzrokovati otpuštanje hormona stresa.
Ova se otkrica temelje na istraživanju fizickih i psiholoških radnih stanja clanova 5 000 kucanstava. Istraživaci su pratili sudionike istraživanja od 1968. do 1991, godine odredujuci udio vremena koji osoba provede na razlicitim vrstama poslova. Poslovi su bili grupirani s obzirom na mogucnost odlucivanja o radu, psihološkim zahtjevima, sigurnosti, potpori i fizickim zahtjevima. Rezultati su objavljeni u casopisu Psychosomatic Medicine.
DR. Amick i njegov tim su otkrili kako ljudi koji donose najmanje odluka imaju 43% vecu vjerojatnost da ce prije umrijeti nego osobe koje imaju veliku mogucnost odlucivanja. Taj povecan rizik traje još 10 godina nakon što osoba napusti taj posao.
Osobe koje radni vijek provode na pasivnom poslu opisanom kao nezahtjevan i bez kontrole nad tim što i kad se radi, imaju 35% vjerojatnosti da ce umrijeti 10 godina nakon što napuste taj posao. Nasuprot, osobe koje provode svoj radni vijek na psihološki zahtjevnim poslovima ne pokazuju vecu vjerojatnost prijevremene smrti u usporedbi s osobama ciji je posao manje stresan.
Istraživanje ukazuje kako osobe koje rade u ugodnom radnom okruženju, punom potpore i sigurnosti te s vrlo umjerenim fizickim zahtjevima ne žive duže od osoba koje nemaju te prednosti na poslu.
Osobe koje rade na poslovima gdje nemaju autonomiju nad radnim procesom trebale bi poraditi sa svojim nadredenima na tome da dobiju više kontrole nad poslom koji rade, preporucuje dr. Amick. Povecan osjecaj kontroliranja posla osoba ima ako koristi više vještina za njegovo obavljanje, ako ima više mogucnosti odlucivanja o tome što i kada ce raditi, a na taj nacin radnik postaje i bolji timski igrac.
Dr. Amick kaže kako je potrebno radnicima dati barem vrlo skroman osjecaj kontrole nad svojim radnim mjestom jer to ima utjecaja na trajanje njihova životnog vijeka.