U Guangzhou se nalazi najveća očna poliklinika u Kini. No prije otprilike 5 godina postalo je jasno da je potrebno njeno proširenje. Kratkovidnost ili miopija je dijagnosticirana kod velikog broja djece koja trebaju testiranja i naočale.
Kratkovidnost ili miopija – najveći porast u Aziji!
Tijekom ljetnih i zimskih školskih praznika, kada je postavljeno najviše dijagnoza, tisuće djece dolazi svakodnevno. Istočna Azija je poznata po iznimnom rastu miopije, poznate kao kratkovidnost.
Šezdeset godina ranije, 10-20% kineske populacije je bilo kratkovidno. Danas 90% tinejdžera i mlađih odraslih ima stanje koje se naziva kratkovidnost ili miopija. U Seulu je kratkovidno 96,5% 19-godišnjaka.
I u ostalim dijelovima svijeta vidi se dramatičan porast ovog stanja, koji sada zahvaća oko polovine mladih odraslih u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, što je duplo veći broj nego pola stoljeća ranije. Prema nekim procjenama, jedna trećina svjetske populacije – 2.5 milijarde ljudi moglo bi biti zahvaćeno kratkovidnošću do kraja dekade. Krećemo se prema epidemiji kratkovidnosti.
Kratkovidnost ili miopija – kako je korigirati?
Kratkovidnost ili miopija je stanje koje se može korigirati naočalama, kontaktnim lećama i laserskim skidanjem dioptrije, no one ne ispravljaju glavni uzrok – lagano izduženu očnu jabučicu, što znači da leće fokusiraju svjetlost udaljenih predmeta ispred mrežnice umjesto direktno na nju.
U rijetkim slučajevima, deformacija rasteže i stanjuje unutarnje dijelove oka, što povećava rizik od retinalnog odvajanja, katarakta, glaukoma pa čak i sljepoće. Kako oko raste tijekom djetinjstva, miopija se razvija u školskoj dobi i adolescenciji.
Kratkovidnost ili miopija – ekstremna stanja!
Oko jedne petine populacije studentske dobi u istočnoj Aziji sada ima ekstremnu formu stanja miopije, a očekuje se da će polovina njih razviti nepovratni gubitak vida.
Ova prijetnja je ubrzala porast u istraživanju kako bi se pokušali razumjeti uzroci ovog stanja – i znanstvenici počinju pronalaziti odgovore.
Postoje starije ideje da je kratkovidnost ili miopija uzrokovana provođenjem previše vremena za knjigom, te novije ideje kako provođenje vremena u zatvorenim prostorima povećava rizik. Znanstvenici tvrde kako djeca trebaju više vremena provoditi na otvorenom prostoru.
Mnogo godina smatralo se da je kratkovidnost ili miopija uzrokovana genima. Studije u 1960-im pokazale su kako je stanje češće među genetski identičnim blizancima za razliku od neidentičnih, ukazivajući na to da je stanje usko vezano uz DNK.
No bilo je očito da geni nisu jedini uključeni. Jedno od jasnijih znakova pokazalo se u studiji Instituta iz Aljaske 1969.godine čiji se životni stil mijenjao. Kod odraslih ljudi koji su odrasli u izoliranim zajednicama, samo 2 od 131 ljudi je bilo kratkovidno. No više od pola njihove djece i unučadi je bilo kratkovidno. Stoga je jasno da moraju postojati okolinski efekti koji su uzrokovali ove promjene.
Kratkovidnost ili miopija nije uzrokovana čitanjem knjiga
Postojao je još jedan očiti krivac – knjige i čitanje. Ta ideja se pojavila prije više od 400 godina kada je Johanes Kepler, njemački astronom okrivio svoj rad kao uzrok kratkovidnosti. Današnji porast miopije veže se uz trend da djeca u mnogim zemljama provode više vremena čitajući, učeći ili gledajući u računala i smartphoneove.
Ovo je osobito slučaj u zemljama istočne Azije, gdje se mnogo važnosti pridaje školskoj izvedbi. Istraživanja su pokazala kako prosječni 15-godišnjak u Šangaju provodi 14 sati tjedno na domaću zadaću, usporedno s 5 sati u Ujedinjenom Kraljevstvu i 6 sati u Sjedinjenim Američkim Državama.
Istraživači su konzistentno dokumentirali jaku vezu između mjera edukacije i prevalencije miopije. Npr. u 1990-im su pronašli kako tinejdžeri u Izraelu koji su pohađali škole poznate kao Yeshiva ( gdje su provodili dane učeći religiozne tekstove) češće kratkovidni u odnosu na one koji nisu toliko učili.
Na biološkoj razini, plauzibilno je kako neprekidan rad na blizinu može utjecati na rast očne jabučice kako bi akomodirala ulazeću svjetlost te fokusirala bliske objekte na mrežnici.
Ova ideja se ipak nije održala. Kada su početkom 2000-ih godina istraživači počeli istraživati specifična ponašanja, poput broja pročitanih knjiga po tjednu, sati provedenih u čitanju ili korištenja računala, ništa od toga nije se činilo da pridonosi riziku od miopije. No jedan drugi faktor jest.
Donald Mutti i suradnici pratili su više od 500 osmogodišnjaka i devetogodišnjaka koji su imali zdrav vid. Tim je ispitivao kako su djeca provodila vrijeme te su ispitivali o sporskim aktivnostima i aktivnostima na otvorenom.
Nakon pet godina, jedno od petero djece je razvilo miopiju, te je jedini okolinski faktor koji je bio snažno povezan s miopijom vrijeme provedeno na otvorenom. Isti rezultati potvrđeni su u kasnijoj studiji u Australiji od Rose i suradnika.
Nakon praćenja više od 4000 osnovnoškolske i srednjoškolske djece u Sydneyu tijekom 3 godine, potvrđeno je da su djeca koja su provodila manje vremena vani bila u većem riziku od razvoja miopije.
Time je pokušao eliminirati ostala objašnjenja poput toga da su djeca vani bila više uključena u fizičke aktivnosti te da je to imalo utjecaja. No vrijeme provedeno u dvoranskim sportovima nije imalo zaštitni učinak kao što je to vrijeme provedeno vani – bilo da su se djeca bavila sportom, imala piknik ili jednostavno čitala na plaži.
Također, djeca koja su provodila više vremena vani nisu nužno provodila manje vremena nad knjigama, ekranima ili ostalim aktivnostima „na blizinu“. Čini se da je najveći efekt imala izloženost sunčevom svjetlu – govori Rose.
Neki istraživači misle kako bi dokazi koji to podupiru trebali biti snažniji. Mnoge studije procjenjuju vrijeme provedeno vani preko upitnika, a takvi se podaci uvijek trebaju uzimati s oprezom.
Istraživači podupiru ideju da je svjetlost zaštitni faktor. Istraživači su prvo demonstrirali to s pilićima. Stavljajući naočale kako bi promijenili rezoluciju i kontrast objekata, moguće je inducirati razvoj miopije tijekom razvoja ptica u kontroliranim uvjetima gdje se mijenja jedino intenzitet svjetla.
No ono što su znanstvenici trebali bio je mehanizam: nešto što će objasniti kako jaka svjetlost može prevenirati miopiju. Vodeća hipoteza jest da svjetlost stimulira otpuštanje dopamina u mrežnici, a taj neurotransmiter zaustavlja produljivanje oka tijekom razvoja.
Temeljeno na studijama, Ian Morgan procjenjuje kako bi djeca trebala provesti oko 3 sata dnevno pod svjetlošću od najmanje 10000 luxa kako bi bili zaštićeni od miopije. To je otprilike doživljaj nekoga ispod sjenovite krošnje, noseći sunčane naočale, tijekom lijepog sunčanog dana.
2009. godine, Morgan je testirao da li provođenje vremena vani pomaže zaštititi vid kod kineske djece. On i njegov tim iz Zhongshan Ophtalmic Centra dodali su školski sat od 40 minuta na kraju školskoga dana u periodu od 3 godine grupi šestogodišnjaka i sedmogodišnjaka u 6 nasumično odabranih škola.
Djeca u ostalih 6 ispitivanih škola nisu imali dodatan sat. Od preko više od 900 djece koji su pohađali dodatan sat, 30% je razvilo miopiju u dobi od 9 ili 10 u usporedbi s 40% onih u kontrolnim školama.
Jači efekt je nađen je u školi u južnom Taiwanu, gdje je od učitelja traženo da šalju djecu van na 80 minuta za vrijeme dnevnog odmora umjesto da im daju izbor da ostanu unutra. Nakon godine dana, liječnici su dijagnosticirali miopiju kod 8% djece u usporedbi s 18% dijagnosticiranih u obližnjoj školi.
Postoje dokazi da povećanje vremena provedenog vani ima povoljne učinke na vid, no pitanje je kako to provesti te postići značajni utjecaj. Mnoge škole nemaju mogućnosti za dodatne sate.
No postoji ideja kako bi se djeca poučavala u učionicama s više prirodnog osvjetljenja. Rose ističe kako se dodatno provedeno vrijeme vani treba postići kroz školski sustav jer je vrlo teško utjecati na ponašanje roditelja.
Na nekim mjestima, djeca ne mogu dobiti više vanjskog sunca – samo je nekoliko sati dnevnog svjetla ili je svjetlo prejako, ili je hladnoća preintenzivna. Istraživanja na životinjama su pokazala kako jako unutarnje svjetlo također može biti korisno.
U međuvremenu, istraživači rade na tome kako spriječiti pogoršanje miopije. Sankaridurg i suradnici su izumili posebne naočale i kontakne leće koji mogu izmijeniti rast oka fokusirajući svjetlost od udaljenih objekata kroz cijelo vidno polje umjesto samo na centar, kao što funkcioniraju standardne leće. Ostale istraživačke grupe su pokazale kako noćne kapi za oči (atropin) mogu pomoći pri kontroli progresa miopije.
Iako postoje i ove metode, provođenje što više vremena vani u igri je najzdravije jer ima i ostale prednosti osim onih za oči. Osim što je dobro za oči, povećava fizičku aktivnost, što smanjuje mogućnost pretilosti i podiže raspoloženje, a i besplatno je.
Što je kratkovidnost ili miopija? Uzroci, simptomi i liječenje
