Kada spavamo, oči se ispunjavaju sekretom, no što to zapravo jest? Što god da jest, ima veoma važnu ulogu za naše oči. Sve počinje sa suzama – preciznije sa suznim slojem koji oblaže naše oko. Postoje 3 sloja suznog filma koji osiguravaju da oči uredno funkcioniraju.
Najbliže oku je drugi sloj – sloj sačinjen uglavnom od sluzi. Oblaže rožnicu i privlači vodu, što dopušta podjednaku distribuciju drugog sloja – vodeno bazirane suzne tekućine. Može biti jako tanak, no ovaj sloj je vrlo važan. Održava naše oči vlažnima te ispire potencijalne infekcije.
Također, postoji i vanjski sloj kojeg čini uljna supstanca – meibum, koja je sačinjena od lipida poput masnih kiselina i kolesterola.
Na uobičajenoj ljudskoj temperaturi, ono je čista uljna tekućina. Kada je hladnije, postaje bijela, ljepljiva i kruta tvar. Veće ljuske ove tekućine mogu se formirati tijekom sna zbog nekoliko razloga.
Kao prvo, tijelo se pomalo hladi tijekom noći, tako da meibum postaje krut. Drugi razlog je taj što su oči ispunjene s više meibuma noću te kada se ohladi ostavit će ljuskice.
Meibum sprječava da suze istječu van kroz oči kako bi oči ostale vlažne. Meibum nije jedini faktor koji sprječava isušivanje očiju – treptanje je također važno. Treptanje utječe na meibomove žlijezde, uzrokujući ispuštanje sekreta u oči.
Ono također utječe i na to da se uljni sekret i vodene suze pomiješaju kako bi stvorile suzni film. Ako se ne trepće dovoljno, ulje i voda se ne miješaju te rožnica može postati izložena zraku. U najboljem slučaju to je neugodno, a može izazvati i sindrom suhog oka.
Suhe oči
Japanski oftalmolog Eiki Goto govori o sindromu suhog oka kao poremećaju nedostatka suza, koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Uz suhoću, ovo stanje vodi do zamora očiju, crvenila, iritacija i osjećaja da su oči teže nego što bi trebale biti. Unatoč iritacijama i frustracijama vezanih uz ovo stanje i utjecaja na kvalitetu života, ne smatra se ozbiljnim vidnim poremećajem.
No Goto se ne slaže s tim. Koristeći sofisticiranu formu testa vidne oštrine, otkrio je kako oko gubi svoj glatki sloj kada se isuši zaštitna tekućina. Optičke aberacije tada postaju češće jer je vjerojatnije da će se svjetlost raspršiti na tvrđoj površini te će se teže formirati jasan objekt na mrežnici. On je primjetio kako pacijenti sa sindromom suhog oka trepću gotovo dvostruko više, moguće zbog toga što žele poboljšati vidnu oštrinu.
Mogli biste pomisliti kako je lako rješenje jednostavno treptati što je više moguće. Na žalost, to je lakše reći nego učiniti u našem suvremenom svijetu. Svakodnevni poslovi kao što su čitanje, vožnja, tipkanje na smartphoneu i rad na računalu sprječavaju nas da trepćemo koliko bi trebali.
Na primjer, kako vozimo brže, pogotovo na brzinama koje dosežu 100km/h – trepćemo mnogo rjeđe. Za pacijente sa sindromom suhog oka, to može značiti da njihova vizualna oštrina tijekom brze vožnje pada ispod one koja je dozvoljena za dobivanje vozačke dozvole.
Stoga, slijedeći put kada se probudite i umijete, možda biste trebali zastati na trenutak i razmisliti koliko je to što se nakupilo na očima tijekom noći doista važno.
