Escherichia coli, bakterija koja se nalazi u debelom crijevu, uzrokuje oko 90 posto infekcija bubrega. Infekcije obično nastaju uzlaznim putem, “penjanjem” uzročnika u mjehur. Kod zdravog mokraćnog sustava, infekciju penjanjem uz mokraćovode u bubrege sprjčava time što mlaz mokraće ispire uzročnike van.
Međutim, svako fizičko sprečavanje toka mokraće, povećava mogućnost nastanka infekcije bubrega. Infekcije se mogu širiti iz drugih dijelova tijela u bubrege. Infekcija kože stafilokokom može se proširiti na bubrege.
Pijelonefritis je najčešće posljedica infekcije urinarnog trakta.
Simptomi
Simptomi infekcije bubrega započinju iznenada sa vrućicom, boli u jednoj od strana donjeg dijela leđa, i povraćanjem.
Oko trećina ljudi s infekcijom bubrega imaju znakove infekcije donjeg mokraćnog sustava. Jedan ili oba bubrega mogu biti povećani i bolni, a bol se osjeća u slabini. Ponekad se mišići trbušne stijenke stegnu. Osoba može doživjeti napad boli uzrokovane stezanjem (spazmom) jednog od mokraćovoda. Spazme mogu izazvati nadražaji zbog infekcije.
U djece su simptomi infekcije bubrega često izraženi i teže ih se prepoznaje. Kod dugotrajne infekcije bol može biti neodređena, a vrućica se može pojavljivati i nestajati. Kronični pijelonefritis razvija se samo u ljudi s teškom osnovnom bolešću. Hronični pijelonefritis može oštetiti bubrege do te mjere da više ne rade kako treba. Ishod je zatajenje bubrega.
Pretrage koje pomažu u dijagnosticiranju
Tipični simptomi infekcije bubrega navode liječnika na izvođenje dviju laboratorijskih pretraga. To su: analiza uzorka mokraće pod mikroskopom i uzgoj bakterija u uzorku mokraće. Dodatne pretrage izvode se u ljudi koji imaju bol u slabinama uslijed bubrežne kolike. U tim slučajevima izvedeni prikazi ultrazvukom ili rendgenom mogu otkriti bubrežne kamence.
PAnalizom urina najčešće se utvrdi prisutnost leukocita (WBC) i/ili eritrocita (RBC). IVP ili CT abdomena može pokazati povećani(e) bubreg(e).
Liječenje
Ciljevi liječenja su suzbijanje (liječenje) infekcije. Izbor lijeka i njegova količina može se podesiti, ovisno o rezultatima pretraga. Liječenje antibioticima u svrhu sprječavanja vraćanja infekcije, obično se nastavlja tijekom 2 tjedna. Posljednji uzorak mokraće obično se uzima 4 do 6 tjedana nakon završetka antibiotskog liječenja.
Akutni simptomi perzistiraju duže od 48 sati nakon početka liječenja. Isto tako, obzirom na visoki mortalitet starije populacije, preporuča se promptno liječenje. Početna terapija obično se sastoji od uzimanja urinokulture. Međutim, dobivanje nalaza antibiograma traje 3-5 dana. U međuvremenu se pacijent najčešće hospitalizira.
Mjere opreza i prevencija
Cjelovito i na vrijeme provedeno liječenje cistitisa može spriječiti slučajeve pijelonefritisa. Kroničnu i recidivirajuću infekciju urinarnog trakta treba temeljito tretirati.
Opće mjere opreza za žene: nakon velike nužde žene trebaju prati urinarne zone sapunom i vodom. Trebaju izbjegavati nošenje uskih hlača. Donje rublje najbolje je prati blagim deterdžentima.
Ishrana: Tekućina! Mnogi liječnici vjeruju da često pražnjenje mjehura sprečava njegovu iritaciju. Sok od brusnica poznat je u sprečavanju infekcija urinarnog trakta.
Istraživači u Izraelu ispitivali su sedam voćnih sokova i utvrdili da sastav soka brusnica i borovnica sprečava vezivanje E. coli na stanice urinarnog trakta. Fruktoza, koje ima u svim voćnim sokovima, može isto djelovati na bakterijsku adheziju, ali izgleda da je jedna, neutvrđena komponenta sokova brusnica i borovnica, jači inhibitor.
Vitamin C: Redovito konzumiranje vitamina C može povećati kiselost urina i učiniti ga nepovoljnijom sredinom za bakterije.
Lijekovi mogu uzrokovati brojne nuspojave na i unutar ljudskog tijela.
One posebno uzrokuju oštećenje bubrega, koji su dio skupine najvažnijih organa u našem tijelu.
Popis ovih lijekova je iznimno dug, ali tamo ćemo vam predstaviti 10 koji uzrokuju najveću štetu.
Oni uključuju antibiotike, analgetike itd.
Top 10 lijekova koji uzrokuju oštećenje bubrega:
Antibiotici koji uključuju ciprofloksacin, meticilin, vankomicin, sulfonamidi.
Analgetici, uključujući acetaminofen i nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID): aspirin, ibuprofen, naproksen i drugi dostupni samo po receptu.
COX-2 inhibitori, uključujući celekoksib (naziv tvrtke Celebrex). Dva lijeka u ovoj klasi već su povučena s tržišta zbog kardiovaskularne toksičnosti: rofecoxib (brand Vioxx) i valdekoksib (brand Bextra). Ovi lijekovi su posebna klasa NSAID i razvijeni su kako bi bili sigurniji za želudac, ali imaju isti rizik kao i drugi NSAID za oštećenje bubrega.
Lijekovi žgaravice klase inhibitora protonske pumpe. Oni uključuju omeprazol (ime Prilosec), lanzoprazol (brand Prevacid), pantoprazol (naziv Protonix), rabeprazol (robne marke Rabecid, Aciphex), esomeprazol (robne marke Nexium, Esotrex).
Antivirusni lijekovi, uključujući aciklovir (naziv robne marke Zovirax) koji se koriste za liječenje herpes infekcija.
Lijekovi visokog krvnog tlaka, uključujući kaptopril (brand name Capoten). Lijekovi za reumatoidni artritis, uključujući infliximab (brand Remicade); klorokin i hidroksiklorokin, koji se koriste za liječenje malarije i sistemskog lupus eritematosusa, kao i reumatoidnog artritisa.
Litij, koji se koristi za liječenje bipolarnog poremećaja.
Antikonvulzivi, uključujući fenitoin (markant Dilantin) i trimetadion (Tridione), koji se koriste za liječenje napadaja, kao i drugih stanja.
Hemoterapijski lijekovi, uključujući interferone, pamidronat, cisplatin, karboplatin, ciklosporin, takrolimus, kvinin, mitomicin C, bevacizumab, kao i anti-tiroidne lijekove, uključujući propiltiouracil, koji se koriste za liječenje preaktivne štitnjače.
Terapija antibioticima koja će se prepisati zavisi od konkretnog mikroorganizma. U slučaju kada mikroorganizam ne može biti identifikovan, liječenje bubrega se obično sastoji od antibiotika. Simptomi mogu nestati poslije par dana liječenja. Iako urin postaje sterilan u roku od 48 sati, takva terapija traje 21 dan.
Pacijentima sa opasnim infekcijama ili faktorima komplikacije može biti potrebna hospitalizacija. Kod nekih pacijenata, može biti neophodna hirurška operacija.
Terapija koja slijedi posle operacije, uključuje uziimanje urinokulture tokom nekoliko nedelja poslije uzimanja lijekova, kako bi se eliminisala mogućnost infekcije.
Pacijenti koji su u visokom riziku od vraćanja infekcije bubrega, zahtjevaju dugoročnu terapiju posle operacije.
Šta pitati doktora u vezi upale bubrega?
- Šta je uzrok infekcije?
- Postoji li anatomski defekt ili opstrukcija?
- Može li taj defekt biti ispravljen?
- Da li se prepisuje antibiotici?
- Šta može biti urađeno da se minimizuje infekcija?
- Da li je hirurška operacija mogućnost?
- Postoji li rizik od prestanka rada bubrega?
Prevencija
U nekim slučajevima, upala bubrega može biti spriječena prepoznavanjem urinarnih infekcija koje mogu uznapredovati u mnogo opasnije stanje.
Izvor: womandailytips.com
Jedan od najbržih načina je da uzmete nešto što smanjuje upalu, i nadraženost pa grlo manje boli. U slučaju da nemate, kupit ćete bez recepta.
Čim osjetite peckanje, uzmite mlake vode s soli pa grgljajte. To možete učiniti nekoliko puta na dan. Prpeoručuje se slaganje otopine od čaše vode i pola kašičice soli. Nakon grgljanja ispljunite.
Razne pastile odmah će olakšati bol. U apoteki ćete odabrati razne vrste. Takođe mogu pomoći i sprejevi.
Ako ste počeli i kašljucati kupite sirup jer ćete spriječiti razbolijevanje te izdržati radni dan.
Bitno je da pijete čaj ili vodu. Tekućina će ispirati bolno grlo. Dobro će doći i domaća čorbica.
Birajte biljne čajeve koji će ojačati imunitet, ali pripazite da ne bude vrelo.
Topla čorba će pomoći pa je jedite. Ako se pitate zašto , odgovor je – natrijum u čorbi djeluje protuupalno. Osim toga, grlo može biti gore kada gutate hranu.
Iako ovo nije brz način, jako je važan. Tako ćete lakše izboriti bitku s infekcijom. Većina upala izazvana je virusom.
Ako je jaka grlobolja, otiđite ljekaru jer je moguće da imate bakteriju. No nemojte poduzimati prije nego što napravite bris grla.
Hrana je bitna stavka, pa izbjegavajte nezdravo. Možete piti i limunadu s malo meda.
