Može li se izliječiti neplodnost? Stručnjaci progovorili o utjecaju mobitela

Slika sretnih obitelji nasmijanih roditelja s djecom sve je manje. Mnogi parovi žele dijete, ali ga ne mogu imati i bore se s problemom neplodnosti. U svijetu se jedan od šest parova bori s tim problemom. Ipak, nisu svi parovi neplodni, a prema medicinskim standardima, neplodnim se parovima smatraju oni koji ne uspiju ostvariti trudnoću ni nakon godinu dana pokušavanja trudnoće.

Problem neplodnosti psihički utječe i na žene i na muškarce. Liječenje je vrlo osobno iskustvo i većini parova je vrlo neugodno govoriti o tome pa sve vezano uz liječenje dugo drže u tajnosti. Muškarci su vrlo osjetljivi u vezi s tim jer, primjerice, otkrivanje loših rezultata spermiograma može značajno utjecati na njihovo samopoštovanje.

O tom osjetljivom problemu porazgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Markom Mimicom. Zanimalo nas je je li nekada bilo manje slučajeva neplodnih parova ili se to događa zbog suvremenog i ubrzanog načina života.

Loši rezultati

“Činjenica je da veću učestalost neplodnosti bilježimo u zadnja tri do četiri desetljeća, što je rezultat različitih socioekonomskih čimbenika karakterističnih za tzv. razvijeni zapadni svijet, kojemu danas pripadamo. Zajednički nazivnik svih tih promjena je odgađanje rađanja u životnu dob kada je plodnost umanjena, praćeno nekad i nerealnom vjerom u mogućnosti postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO)”, rekao je profesor Marko Mimica.

Istaknuo je neke važne činjenice koje utječu na problem neplodnosti.

“Vrlo važan utjecaj na plodnost ima debljina i žene i muškarca. Broj osoba s prekomjernom tjelesnom težinom se u posljednjim desetljećima na svjetskoj razini povećao tri puta, a takvi parovi imaju dvostruko veću učestalost neplodnosti (oko 33 %). Od ostalih čimbenika koji utječu na plodnost važno je spomenuti pušenje duhana, prekomjerno uživanje alkohola, uporabu droga i još uvijek ne sasvim jasnu, ali moguću ulogu elektromagnetskog zračenja iz mobilnih telefona”, naglasio je.

Mnogi misle da je korov, a ovu biljke koja raste posvuda nazivaju najzdravijom

Što kaže statistika?

No, kada se zapravo može reći da je netko neplodan i ne može imati djecu te što kazuju statistički podaci?

Profesor Mimica ima odgovor i na to pitanje te ističe da se neplodnost definira kao izostanak trudnoće nakon jedne godine redovitih i nezaštićenih spolnih odnosa.

“Prisutna je u oko 15 do 17 posto parova (jedan od šest parova). U prvoj godini pokušaja približno 80 posto parova ostvari trudnoću, u drugoj godini još šest do sedam posto parova to uspije. U našoj zemlji računamo da probleme s plodnošću ima oko 80.000 parova, od kojih više od polovine ne traži liječničku pomoć. Parovi se liječniku obraćaju nakon prosječnih dvije godine neuspjeha u postizanju trudnoće, a godišnje na liječenje ide oko 10 do 12 tisuća parova. U Europi je odgoda rađanja prvog djeteta za četiri do pet godina u odnosu na ranije, tako da 20 posto žena prvu trudnoću ostvaruje iznad 35. godine života. Takav trend prati i Hrvatska”, rekao je.

Kako bi se tim parovima pomoglo da ostvare svoju želju i roditeljstvo, u bolnicama se izvodi potpomognuta oplodnja. Pritom hrvatski liječnici prate svjetske trendove i redovno se educiraju.

Pričuva jajnika

Profesor Mimica rekao je da u Hrvatskoj u ovom trenutku postoji 17 ustanova koje se bave medicinski potpomognutom oplodnjom (MPO), od toga 16 koje rade postupke “in vitro” fertilizacije (IVF). Od toga je sedam državnih ustanova, ostale su privatne.

“Na području četiriju županija južne Hrvatske postoji samo jedna javnozdravstvena ustanova koja obavlja u cijelosti MPO postupke, to je KBC Split, odnosno njegov Zavod za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Klinike za ženske bolesti i porode, gdje se godišnje obavi oko 700 MPO postupaka, po čemu je to jedan od najvećih MPO centara u Hrvatskoj. Za MPO postupke u našem Zavodu nema liste čekanja, tj. svi parovi za koje se utvrdi indikacija za postupak mogu odmah biti uključeni u liječenje”, istaknuo je.

Dodao je da se liječenje neplodnosti u Hrvatskoj odvija sukladno svjetskoj praksi i najnovijim dostignućima u medicini te se u svakom trenutku nastoji za svaki par pronaći najbolje rješenje.

“Kad se radi o ženskoj plodnosti, primjenjuju se pretrage koje mogu pokazati kolika je pričuva jajnika (ovarijska rezerva), tj. koliki je potencijal jajnika da daju jajnu stanicu. Pri tome se koristimo ultrazvučnim mjerenjima i/ili biokemijskim određivanjem anti-Müllerova hormona (AMH) kao najpouzdanijim pokazateljem. Treba ipak imati na umu da ovaj test nije pouzdan pokazatelj kada će doći do trudnoće, a kada ne”, naglasio je izv. prof. dr. sc. Mimica.

Danas je određivanje pričuve jajnika dio rutinskih pretraga u liječenju neplodnosti, ali nije za sada usvojen u svrhu probira svih žena koje još nisu ostvarile trudnoću. Dr. Mimica ističe da bi se takva provjera na široj populaciji radila, potrebno je provesti dovoljan broj istraživanja, kojima bi se dokazala korist ovakvog testiranja.

Ova vrsta štednjaka je možda i najopasniji uređaj u vašem domu, pogotovo za djecu

Zamke neplodnosti

“Važno je dodatno naglasiti da liječenje neplodnosti predstavlja i veliko psihičko opterećenje za parove. Promjene u emocijama mogu biti posljedica hormonske terapije, prisutna je i značajna neizvjesnost vezana uz uspjeh liječenja, vrlo često i razočarenje. Upravo zbog psihičkog opterećenja koje je prisutno u neplodnih parova, koje nekad dovodi i do ozbiljnih problema u vezi – braku, u liječenje naših pacijenata u Klinici za ženske bolesti i porode u Splitu uključili smo i kliničkog psihologa, stalno zaposlenog u Klinici, koji je na raspolaganju svim onim parovima koji osjećaju potrebu za razgovorom sa psihologom”, rekao je.

Potrebno je naglasiti da su hrvatski liječnici koji se bave područjem medicine u kojoj se provodi potpomognuta oplodnja, iznimno educirani jer se redovno obrazuju na području reproduktivne medicine. Ipak, doktor Marko Mimica ističe da, kao i u svim ostalim dijelovima medicine, uvijek postoji prostor za dodatno unaprjeđenje znanja i razmjenu iskustva na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

“Redovite edukacije, stručni seminari i sudjelovanje na međunarodnim kongresima pomažu liječnicima da ostanu u tijeku s najnovijim metodama i istraživanjima kao i kontakti koje imamo sa stručnjacima diljem svijeta”, smatra profesor doktor Marko Mimica. No, nisu svi parovi neplodni jer se ponekada zna dogoditi da se ne može dogoditi trudnoća, ali to odmah ne znači da je u pitanju neplodnost.

Upitali smo profesora doktora Mimicu što bi savjetovao koji žele imati djecu kako izbjeći “zamke” neplodnosti?

Odgoda rađanja

“Treba naglasiti da je plodnost (fekunditet) najveća između 20. i 30. godine života žene i do 40. godine života u muškarca te da za ljudsku vrstu iznosi 20 do 30 posto mjesečno, pa je jasno kakve posljedice ima odgoda planirane trudnoće za kasniju dob. Odgoda rađanja djeluje i indirektno na plodnost uslijed s godinama veće učestalosti različitih patoloških stanja koja smanjuju plodnost, kao što su npr. zdjelična upalna bolest, endometrioza, dobroćudni tumori maternice i jajnika itd. S obzirom na veliku važnost pravovremenog započinjanja liječenja neplodnosti potrebno je povećati svijest svih parova koji žele trudnoću o mogućim zaprekama u ostvarivanju tog cilja. Također, potaknuti ih da ne odgađaju liječenje, nego da se obrate svom liječniku, prvenstveno ginekologu primarne zdravstvene zaštite, koji ih može usmjeriti prema ginekologu užem specijalistu humane reprodukcije, educiranom za liječenje problema neplodnosti”, rekao je.

Na kraju je naglasio da neplodni parovi u zaostalim sredinama još uvijek nose stigmu krivnje za svoje stanje, a posebno se to odnosi na žene.

“Protiv toga se treba boriti podizanjem svijesti o značaju ovog problema i mogućnostima liječenja. Osobna uvjerenja ne bi trebala biti zapreka za pristupanje liječenju jer neplodnost je u prvom redu bolest, bolest koja se može kao i mnoge druge bolesti liječiti ako joj se pristupi na vrijeme”, zaključio je Marko Mimica.

Nutricionistica iznijela neočekivanu tvrdnju o zdravoj hrani: Ukazala na najvažnije

Anonimne i neanonimne donacije

Postoji još jedan način u liječenju neplodnosti, a to je donacija. Odnosi se na pojedince koji doniraju svoje reproduktivne stanice, a to su jajne stanice ili sperma ili zametci i to oplođene jajne stanice drugoj osobi ili paru koji želi imati dijete.

Taj se postupak naziva donacija gameta ili zametaka. Takvu donaciju preporučuju liječnici kada osoba zbog svog zdravstvenog stanja ne može upotrijebiti vlastite reproduktivne stanice.

Donacija se razmatra i u slučajevima kada žene nemaju partnera ili za istospolne partnere. No, zakon u Hrvatskoj zabranjuje pristup MPO ženama bez partnera i osobama u istospolnim zajednicama, istaknuto je na konferenciji “Zajedno za plodnost” Udruge Roda.

Postoji anonimna i neanonimna donacija, a razlika je velika. Kod anonimnih donacija identitet donorice ili donora nije poznat ni primateljima ni djetetu začetom uz takvu pomoć.

Donacija stanica

S druge strane, kod neanonimnih donacija otkrivaju se određene informacije o donoru. U našoj zemlji to uključuje pravo na otkrivanje nekih podataka o identitetu donora djetetu kada postane punoljetno.

Bojana Šantić iz Udruge Roda rekla je da je Zakonom iz 2012. godine omogućena donacija ženskih i muških spolnih stanica te zametaka u Hrvatskoj, ali se taj Zakon ne provodi u praksi. Pacijenti koje žele obaviti taj postupak šalju se u inozemstvo.

“Prema našem Zakonu taj postupak je neanoniman, što znači da dijete kada postane punoljetno ima pravo saznati informacije o svom biološkom identitetu. Međutim, do sada su se pacijenti slali u zemlje gdje je donacija anonimna. Tek nedavno su se pacijent počeli slati u zemlje koje imaju sličan zakonodavni okvir kao Hrvatska i to pozdravljamo”, rekla je Šantić.

Dodala je kako je zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) do sada u Hrvatskoj rođeno oko 40.000 djece.