Izvadili ste piletinu iz hladnjaka. Iako je još jedan dan unutar roka trajnosti, svejedno ste ju ponjušili kako biste na temelju mirisa procijenili je li još jestiva.
Zvuči poznato?
Mikrobiolog Matthew Gilmour s Instituta Quadram (Norwich, Engleska, UK) tvrdi da je istina da mikrobi stvaraju mirise kako rastu. Poznat je primjer ugodna mirisa kvasca u svježe pečenim kruhovima koji je suprotnost npr. smradu koji stvaraju mikrobi u našim crijevima.
Plinovi u našem probavnom sustavu nastaju kada se mikrobne populacije razmnožavaju i postaju obilne. Tada se metabolizam svakog mikroba pretvara u izvor energije ili građevne blokove za njihovu vlastitu staničnu strukturu.
Međutim, mikrobi koji su najčešće povezani s bolestima prenesenima hranom, poput listerioze i salmoneloze, gotovo je nemoguće razaznati njuhom.
‘Nema šanse da bih uspio’
Čak i ako su prisutni (srećom, rizik je relativno nizak), te bi bakterije vjerojatno bile u tako maloj količini u hrani da bi bilo kakva metabolička aktivnost (a zatim i proizvodnja mirisa) bila potpuno neprimjetna našem nosu.
Nadalje, bilo koja aroma listerioze ne bi se mogla razlikovati od blagih mirisa koje bi stvorile brojnije vrste mikroba koje su uobičajene i očekivane na našoj hrani, a koje nam ne predstavljaju nikakve zdravstvene probleme.
“Da, postoji vrlo mala vjerojatnost da je listerija prisutna u dimljenoj pastrvi koju sam kupio prošlog tjedna u priobalnoj ribarnici. Ali apsolutno nema šanse da moji osjeti njuha mogu otkriti bilo kakve naznake listerije u odnosu na predivne mirise kopra, soli i dima koji čine taj proizvod. Još je manja vjerojatnost da ću namirisati salmonelu na rajčici koju sam izvukao iz hladnjaka”, kaže Gilmour.
Ako je taj patogen doista bio prisutan na rajčici, vjerojatno je unesen kontaminiranom vodom na farmi pa nije na površini rajčice već unutar nje, pa ju je još manje moguće nanjušiti.
No, pokvarena hrana može imati miris.
‘Stvaramo sve bolje alate’
Njuhom je moguće primijetiti kada je hrana pokvarena, što je još jedna posljedica aktivnosti mikroba koji razgrađuju hranu koja je ostavljena predugo ili koja je bila u pogrešnim uvjetima skladištenja.
To je jedan od razloga zašto je uporaba testa mirisa prikladnija za otkrivanje pokvarenog mlijeka od toga da ga se samo baci, iako je ono još sigurno za konzumaciju.
“Za namirnice poput svježeg voća, povrća ili mlijeka, i dalje pazim na mirise koji sugeriraju pokvarenost i shvaćam ih kao upozorenje. Pritom napominjem da nam još nisu poznati svi uzročnici bolesti prenesenih hranom. Iako je poznato da mnoge bolesti uzrokuju bakterijski kontaminanti poput kampilobaktera ili drugih mikroba koje sam spomenuo, jednako je puno slučajeva gdje izvor još ne znamo”, tumači mikrobiolog.
Ipak, i u tome postajemo bolji. Za otkrivanje patogena prenesenih hranom, znanstvenici stvaraju mnogo preciznije alate od našeg nosa.
“Prema tome, ako sam već zabrinut zbog razbolijevanja od hrane, bolje je usmjeriti svoju energiju na pravilno skladištenje i kuhanje, umjesto da se oslanjam na svoj nos da nanjuši patogena. Ne bih mu vjerovao ni da razlikuje cabernet od shiraza, a kamoli kampilobakter od salmonele”, zaključuje Gilmour.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
