Mušice, paučina, bljeskovi pred okom ili ablacija stražnje staklovine (PVD – Posterior Vitreous Detachment) nije bolest već neizbježna i fiziološka pojava koja nastaje kao rezultat procesa starenja oka. Na sva pitanja o PVDu odgovara dr. Anđela Jukić.
Dr. Anđela Jukić: Kako se stvaraju mušice, paučina i bljeskovi pred okom?
Unutrašnjost očne jabučice ispunjava staklovina (vitreus), prozirna struktura poput gela, građena od mreže kolagenih vlakana, molekula hijaluronske kiseline i vode, a omeđena je hijaloidnom membranom koja prijanja uz mrežnicu (retinu).
U staklovini (vitreusu) s godinama dolazi do nastajanja lakuna (šupljina) u kojima se nakuplja tekuća staklovina (likvefakcija vitreusa) te do križnog povezivanja kolagena, zbog čega dolazi do stezanja gela (sinereza vitreusa) što posljedično uzrokuje odvajanje stražnje hijaloidne membrane od retine.
Kada se javlja ablacija stražnje staklovine?
Ablacija stražnje staklovine ili mušice, paučina i bljeskovi javljaju se obično nakon 40. godine života, ponekad i ranije kod npr. kratkovidnih pacijenata ili onih koji su na oku imali operaciju ili traumu.
Prema vremenu nastanka ablacija stražnje staklovine (PVD) dijeli se na akutni koji se razvija naglo i kronični koji se razvija postupno te postaje potpun te nakon više tjedana ili mjeseci.
Koji su simptomi i komplikacije ablacije stražnje staklovine?
Simptomi na koje se žale pacijenti su bljeskovi (fotopsija) koji se javljaju u perifernom vidnom polju, osobito pri pokretima oka te lebdeće mušice, paučinu, končiće koji plutaju pred okom.
Najvažnija komplikacija ablacije stražnje staklovine (PVDa) je razvoj rupture i ablacije mrežnice (retine). Pacijente stoga treba upozoriti da pri primjećivanju naglog pojačanja intenziteta i učestalosti bljeskova, povećanje broja mušica, paučine, točkica itd., zamućenja ili iskrivljenja vida (metamorfopsije) ili pojavu sjene ili zavjese u perifernom vidnom polju se HITNO trebaju javiti na oftalmološki pregled.
Ablacija stražnje staklovine (PVD) dijagnosticira se pregledom oka uz proširenu zjenicu (midrijaza), optičkom koherentnom tomografijom (OCT) te ultrazvukom oka.
Ipak, napominje dr. Anđela Jukić – iako su pacijenti obično jako ustrašeni pri pojavi navedenih smetnji, simptomi kod velike većine pacijenata nestaju spontano i liječenje PVDa bez komplikacija nije potrebno, eventualno im se preporuči suzdržavanje od težih tjelesnih napora za vrijeme trajanja procesa.