Neurološke bolesti sve su češće: Pandemija utjecala na stavove i strukturu mozga

Svjedoci smo sve većeg broja određenih neuroloških poremećaja, kao i njihove pojave u mlađim dobnim skupinama. Ponajprije je riječ o bolestima koje su posljedica poremećaja moždane cirkulacije, a to su svi oblici moždanih udara, zatim razvoj kognitivnih poremećaja – razni oblici demencija, te neurodegenerativnih, kao i autoimunih bolesti koje sve češće zahvaćaju i mozak.

O tome što se zapravo događa i zašto je sve više neuroloških bolesti govori Zdravka Poljaković Skurić, specijalistica intenzivne neurologije, pročelnica Zavoda za intenzivno liječenje i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb te redovna profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i predsjednica Hrvatskog neurološkog društva.

“Nažalost, ne možemo zanemariti ni posljedice sve učestalije primjene toksičnih supstancija odnosno droga, koje upravo u najmlađoj populaciji dovode ne samo do neuroloških posljedica nego učestalo i do trajnog invaliditeta ili čak smrti. Posebnu skupinu neuroloških oštećenja čine posljedice neurotraume, odnosno povrede mozga ili leđne moždine najčešće u prometnim nesrećama”, kaže Poljaković Skurić. Nakon razdoblja covida došlo je do velike promjene u ponašanju ljudi. Zanimalo nas je zašto.

Morfološki uzrok

“Covid, odnosno bolje rečeno uvjeti pandemije, donijeli su već sami po sebi velike promjene u razmišljanju, ponašanju, pa i psihičkom statusu ljudi. Dakle, možemo govoriti o globalnim promjenama u načinu života koje u ovom trenutku nisu nužno vezane uz neke jasne medicinske pojmove ili bolesti, ali dugoročno mogu na njih utjecati. To je na primjer razdoblje odvojenosti i socijalne izolacije koje je potrajalo više mjeseci, pa i godina tijekom pandemije, a koje je dokazano utjecalo na djecu i adolescente, na njihove stavove, razmišljanje, pa i strukturne promjene samog mozga.

Način života koji smo svi bili prisiljeni usvojiti promijenio je i neke navike, stvorio nove oblike društvenog funkcioniranja, te će neminovno utjecati i na zdravstveni aspekt društva. Dodatno, uzrok ove pandemije bio je virus koji je izrazito neurotropan, što znači da ‘voli’, odnosno napada upravo i središnji i periferni živčani sustav”, govori doktorica Poljaković Skurić.

Dodala je kako svi znamo da osjet mirisa imamo zahvaljujući dijelu živčanog (neurološkog) sustava koji je izravno povezan s našim mozgom. Isto tako znamo da je gubitak mirisa (dakle, oštećenje tog dijela neurološkog centra) bio jedan od najčešćih prvih simptoma infekcije virusom covid-19. Velik dio bolesnika žalio se i na intenzivnu i dugotrajnu glavobolju, za koju nije postojao jasan morfološki uzrok odnosno jasna promjena u strukturi mozga. Što također govori u prilog neurotropnosti ovog virusa.

“Nažalost, tijekom pandemije viđali smo i vrlo bizarne oblike moždanih udara koji su bili posljedica bilo povećane sklonosti zgrušavanju krvi i stvaranju ugrušaka – također zbog utjecaja ovog virusa na procese zgrušavanja – ili pak krvarenja u područje mozga koja se nisu mogla objasniti uobičajenim mehanizmima nastanka.

I na kraju, kognitivni poremećaji (poremećaji u smislu slabije sposobnosti koncentracije, pamćenja, reagiranja) i poremećaji raspoloženja (češće u smislu razvoja depresije) česte su posljedice preboljele infekcije i svakako se mogu izravno povezati s oštećenjem neuroloških funkcija kao posljedice zaraze ovim virusom”, ističe Zdravka Poljaković Skurić.

Ženi je konstantno bio začepljen nos, liječnici joj davali sprejeve: ‘Na kraju imam umjetan nos’

Ženska bolest

Za razvoj neuroloških bolesti nije kriva samo pandemija koronavirusa. Primjetno je da su žene podložne moždanim udarima. Zanimljiva je ta činjenica, a doktorica kaže da je to zato što žene “žive dulje jer moždani udar najčešće pogađa ljude iznad sedamdeset i pete godine života”.

“Zatim, zato što imaju neke bolesti ili bolje rečeno stanja koja muškarci nemaju, na prvome mjestu tu je hormonski utjecaj i hormonske promjene koje nisu nevažne. Možemo početi od mlađe životne dobi, kada se djevojkama i mladim ženama često daje hormonska terapija koja ne mora nužno biti kontracepcija, može se primjenjivati i za regulaciju ciklusa. U sklopu naših prirođenih mehanizama zgrušavanja krvi koji su u ravnoteži, postoje određene genetske sklonosti kojima se mehanizam zgrušavanja povećava izvan nekih zdravih mehanizama. Ako u sklopu takvog poremećaja, koji sam po sebi i nema nekog kliničkog značenja, dodamo lijekove koji mogu utjecati na zgrušavanje krvi i na taj način promijenimo omjer hormona i poremetimo već spomenutu homeostazu, možemo dovesti do pojačane sklonosti zgrušavanju, odnosno do stvaranja ugrušaka u krvnoj žili”, kaže doktorica.

Zatim treba spomenuti i razdoblje trudnoće i razdoblje neposredno nakon poroda, kada su opet mehanizmi zgrušavanja malo poremećeni iz više razloga, jedan je naravno i promjena odnosa hormona, što kod žena može ponovno izazvati stvaranje ugrušaka. Na kraju, u kasnijoj životnoj dobi, kad ostanemo bez estrogena koji nas štiti, povećava se rizik za neke druge bolesti koje pak same po sebi mogu povećati rizik od moždanog udara.

Žene se suočavaju i s migrenama. Prof. dr. Zdravka Poljaković Skurić ističe kako je to ženska bolest koja sama po sebi ima određene rizike za smetnje cirkulacije. Smatra se da migrena kao takva i nije velik rizik za moždani udar, ali ako uz nju postoji hipertenzija ili su žene pušači, tada se rizik za moždani udar povećava za nekoliko puta.

Vađenje ugruška

“Muškarci, na primjer, kao što znamo, rijetko imaju migrene. Mi žene imamo i neke genetske bolesti krvnih žila koje su vezane uz naš spol, a koje dovode do suženja ili proširenja krvne žile i koje mogu dovesti do krvarenja u mozak. I te su krvožilne promjene mnogo češće kod žena nego kod muškaraca. Tu je i činjenica da žene u starijoj životnoj dobi češće razvijaju srčane aritmije koje su najčešći uzrok moždanog udara iznad 80. godine života”, govori.

Ako već dođe do moždanog udara, zanimalo nas je što treba učiniti da se osoba vrati u što “normalnije” stanje?

“Prije više od dvadeset godina moždani udar nije ulazio u skupinu bolesti zbog koje osobu treba hitno dovesti do bolnice jer, nažalost, došao pacijent za dva sata ili za dva dana, nije se mnogo toga moglo učiniti. Danas je to potpuno drugačije i vrlo je važno da se što prije prepoznaju simptomi jer danas imamo mogućnost hitnog liječenja moždanog udara ako je on nastao kao posljedica začepljenja krvne žile u mozgu, bilo davanjem lijeka koji taj ugrušak može ‘otopiti’, bilo mehaničkim vađenjem ugruška izravno iz krvne žile.

Kod ovog oblika moždanog udara osnovni je problem nedostatak kisika i glukoze, koje mozak kontinuirano treba da bi funkcionirao. Kada govorimo o prvoj metodi davanja lijeka, ona se zove tromboliza i taj se lijek treba dobiti najkasnije u roku četiri i pol sata od početka simptoma, a za trombektomiju, znači vađenje ugruška, do šest sati. I zato je zaista važno da se simptomi prepoznaju što prije.

U slučaju da ove metode nisu dostupne ili da je bolesnik stigao u bolnicu prekasno, odnosno u slučaju da usprkos njihovoj primjeni nije došlo do oporavka bolesnika, svakako je ključna ciljana i uporna fizikalna terapija odnosno medicinska gimnastika i sve mjere koje ubrajamo u metode  neurorehabilitacije”, naglašava.

Većina radi ovu kobnu pogrešku kada koriste med: ‘Zbog toga postaje otrovan’

Neurološka kazuistika

Rezultat više ili manje preciznih epidemioloških podataka na nacionalnoj razini jesu statistički podaci o oboljelima od moždanog udara. U skladu s tim podacima, u Hrvatskoj svake godine oboli između 10 i 12 tisuća osoba, od kojih otprilike četiri tisuće bolesnika umire, a najmanje tri tisuće bolesnika ostaje trajno ovisno o tuđoj pomoći.

To su ogromne brojke i obvezuju na bolje metode prevencije, liječenja i rehabilitacije. U cilju navedenog, u tijeku je osnivanje prvog hrvatskog Nacionalnog registra za moždani udar, u čemu sudjeluju Hrvatsko neurološko društvo Hrvatskog liječničkog zbora, Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Liječnici vjeruju da će ovaj registar ne samo dati dragocjene podatke o epidemiologiji moždanog udara u Republici Hrvatskoj nego i ukazati na potrebe i ciljeve što kvalitetnije prevencije moždanog udara i zbrinjavanja oboljelih od te bolesti.

I kada je riječ o neurološkim bolestima, hrvatska neurologija potpuno je usklađena sa svjetskim smjernicama u liječenju neuroloških poremećaja. Doktorica ističe kako su u Hrvatskoj dostupni svi lijekovi i postupci koji se primjenjuju u Europi, pa i u svijetu, a misli da smo i u dostupnosti personaliziranih i individualiziranih metoda liječenja vrlo visoko na ljestvici, što uključuje i tzv. skupu medicinu, odnosno primjenu lijekova i postupaka vrlo visoke ekonomske vrijednosti.

Prof. dr. Zdravka Poljaković Skurić u liječenju koristi metode intenzivne neurologije pa nas je zanimalo što je to. Odmah je objasnila.

“Intenzivna neurologija dio je neurološke struke koja objedinjuje neurološke metode liječenja, ali i intenzivističke pristupe i postupke. Ponajprije je tu riječ o anesteziološkim tehnikama, primjeni mehaničke ventilacije, ali i o svim ostalim metodama intenzivnog liječenja, odnosno načina zbrinjavanja najtežih bolesnika.

Neurologija je dugo bila vrlo konzervativna struka, odnosno nije se bavila ni invazivnim metodama liječenja niti invazivnim metodama zbrinjavanja životno ugroženih bolesnika. Taj su dio neurološke kazuistike najčešće zbrinjavali anesteziolozi ili neurokirurzi. No s novim spoznajama, kao i mogućnosti invazivnog liječenja neuroloških bolesnika, došlo se do toga da je za liječenje neuroloških bolesti ipak najpozvaniji i najstručniji neurolog, odnosno osoba koja se bavi bolestima mozga, dok se tehnike i određeni zahvati mogu naučiti tijekom dodatne edukacije.

Tako su se počeli razvijati odjeli intenzivnog liječenja u kojima su vodeći liječnici bili neurolozi, a razvila se i uža specijalizacija iz intenzivne neurologije. Drago nam je da je potreba za tom užom specijalizacijom u Hrvatskoj već dugo prepoznata i da danas imamo mnogo neurologa koji se žele baviti ovim stresnim, ali i izazovnim i zanimljivim dijelom neurologije, koji donosi veliko zadovoljstvo uspješnim liječenjem.”

Aktivira mišiće

Nerijetko se u liječenju susreće s krvožilnim malformacijama. Objasnila je da su to promjene stijenki krvnih žila koje dovode do poremećaja hemodinamike (cirkulacije) odnosno povećane osjetljivosti stijenke na pucanje i posljedično krvarenje.

“Na prvome mjestu to su aneurizme (proširenja stijenke krvnih žila koje najbolje možemo usporediti s balonom koji može lagano puknuti) ili arteriovenske malformacije, odnosno ‘klupka’ krvnih žila građena od vena i arterija koje su također izrazito sklone pucanju odnosno krvarenju. Postoje i neke rjeđe krvožilne malformacije, odnosno promjene u izgledu i građi krvnih žila, no svima je zajednička sklonost krvarenju. Obično su prirođene, a ponekad i posljedica genetskih promjena. Rijetko su stečene, odnosno posljedica vanjskih utjecaja”, iznosi prof. dr. Poljaković Skurić, koja se u svom radu koristi hipoterapijom koja posebice pozitivno utječe na osobe s invaliditetom, ali i općenito na zdravlje svih ostalih ljudi.

“To je oblik neurorehabilitacije koji koristi konja kao terapeuta. Kao što je robotika danas sve više uključena u rehabilitaciju, tako je i hipoterapija, odnosno terapija konjima, dio terapijskog procesa pa tako u većini zapadnih zemalja u velikim rehabilitacijskim centrima imaju i konje. Terapija konjima znanstveno je dokazan i prihvaćen oblik terapije neuroloških pacijenata, ali se izuzetno dobrim pokazao i u liječenju spektra autizma kod djece. Dakle, djeluje i psihički i fizički. Jahanje aktivira mišiće koji se teško aktiviraju drugim metodama u rehabilitaciji, a to su prije svega mišići trupa i mišići zdjelice. Održavanje ravnoteže koje je potrebno dok sjedite na konju koji se kreće aktivira mišićne skupine koje su nam potrebne pri stajanju i hodanju na jedinstven način. Osim toga, smatra se da tjelesna temperatura konja, koja je za barem jedan stupanj viša od ljudske (zbog čega se često tijekom terapije jaše i bez sedla), također ima povoljan učinak na mišiće odnosno spasticitet (ukočenost) koja se javlja kod, recimo, cerebralne paralize ili nakon moždanog udara ili kod bolesnika s multiplom sklerozom”, kaže doktorica Zdravka Poljaković Skurić.

Neugodni insekti masovno grizu Hrvate: Zabilježen velik broj kožnih reakcija

Emotivna komponenta

Dodala je kako je važan i psihološki učinak. “Zamislite osobu koja je inače u kolicima i koja se ne može kretati i onda odjednom sjedi na biću koje ima četiristo kilograma i kreće se i kojim kao jahač upravlja. Na taj način bolesnik gradi i samopouzdanje jer ima osjećaj da je sinkron s bićem koje je puno veće, jače i snažnije, a pritom vježba i ravnotežu i muskulaturu.

Na kraju, jahanje i aktivnosti s konjem i na konju nikad ne dosade. Znamo da je pitanje dugotrajne rehabilitacije, pa i njezin potencijalni uspjeh, često stvar upornosti. Kad dosegnete jedan stupanj oporavka, daljnji pomaci postaju milimetarski, gubi se volja i motivacija. U hipoterapiji motivacije nikada ne nedostaje jer predstavlja uvijek novi izazov. Emotivna komponenta hipoterapije izuzetno je značajna jer je kod većine korisnika ovog oblika neurorehabilitacije kontakt s konjem smirujući izvor pozitivne energije.

Zato je terapija konjima uspješna i kao dodatna terapija kod autizma. Odnos s konjem uvijek je personaliziran, konj je strpljiv i izazovan terapeut, te je hipoterapija odnosno općenito odnos čovjeka i konja doista poseban, ne samo u sklopu terapijskog jahanja nego i u obliku rekreativne aktivnosti”, zaključuje Poljaković Skurić.

Nemojte bacati role od WC papira u smeće: Zapanjit će vas što je žena napravila od njih

Izvanredni rezultati na nacionalnoj razini

Osim što je izvanredna liječnica, prof. dr. Zdravka Poljaković Skurić ove je godine postala Žena godine u izboru časopisa Zaposlena, u kojem su sudjelovale uspješne žene koje su svojim radom i zalaganjem obilježile godinu, a osim što su izgradile uspješne karijere, pridonijele su i boljitku društva u cjelini.

“Profesorica Poljaković Skurić napravila je velik posao (i još ga radi) na osvještavanju problema moždanog udara kod žena. Jedna je od utemeljiteljica i glavnih organizatorica javnozdravstvene akcije Dan crvenih haljina kojom se od 2018. podiže svijest javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena. Njezino neumorno volontiranje na ovoj važnoj akciji polučilo je goleme rezultate na nacionalnoj razini i Sabor je početkom ove godine proglasio Dan crvenih haljina Nacionalnim danom borbe protiv moždanog udara u žena”, pisalo je u obrazloženju žirija.

Treba još dodati da je prof. Poljaković Skurić osnivačica Udruge za neurorehabilitaciju djece i odraslih te aktivna sportašica, a od prošle godine i predsjednica Hrvatskog konjičkog saveza, na čijem čelu više od 20 godina nije bilo žena.