OPREZNO S RIBOM: U slučaju trovanja jednu stvar ni u ludilu ne smijete napraviti! Posebno pripazite s ostacima!

foto:pexels

OPASNOST VREBA

+
AAA
–

OPREZNO S RIBOM: U slučaju trovanja jednu stvar ni u ludilu ne smijete napraviti! Posebno pripazite s ostacima!

Autor: Tea Šojat
Četvrtak, 24. prosinca 2020. u 12:03

Danas se u Hrvatskoj tradicionalno jede riba. Kako je i trovanje ribom u ovo doba češće, donosimo važne informacije o tome kako prepoznati svježu ribu, što s njom nikako ne smijete raditi, ali i kako prepoznati i liječiti siptome trovanja.

Ljudi se mogu zaraziti jedeći sirovu, blago mariniranu ili soljenu odnosno nedovoljno toplinski obrađenu ribu ili rakove.

Ako konzumirate ribu koja je neprikladno čuvana ili se njome neprimjereno rukovalo možete se otrovati. Riječ je o skombroidnom trovanju, koje je vrlo često uzrokovano plavom ribom, a može se dogoditi na moru, u restoranu ili za kućnim stolom.

Uzrok je histamin, tvar koja se pri neodgovarajućoj temperaturi okoliša oslobađa u takvoj ribi i uzročnik je alergijskih reakcija, u čemu sudjeluju još neki pomagači koji pojačavaju njegovu toksičnost.

Naime, histidin, kojim plava riba obiluje, na temperaturi od 20 do 30 stupnjeva vrlo brzo se pretvara u opasni histamin. Da se to dogodi dovoljno je da riba stoji tri do četiri sata na sobnoj temperaturi, dodaje naš sugovornik, te ističe da su znakovi trovanja histaminom vrlo neugodni. Naravno, što je više histamina u ribi, veću količinu unosimo u organizam. Stoga, srednja vrijednost histamina u ribi ne smije prelaziti 100 mg/kg, a ni u kojem slučaju ne smije prijeći 200 mg/ kg ribe, iako razina histamina i nevolje koje on može izazivati ovise o individualnoj reakciji.

Među ribama koje su najčešći uzročnici trovanja histaminom su tuna, skuša, lokarda i palamida.

Kuhanje, dimljenje i zamrzavanje ne može otkloniti opasnost koja vreba iz ribljeg mesa. Jedini način da se obranimo od histamina jest – očuvanje hladnog lanca od ulova do pripreme.

KAKO PREPOZNATO SVJEŽU RIBU

Prvi korak u ocjeni svježine ribe jest procjena njene kože. Svježa riba ima svijetlu kožu koja se prelijeva u duginim bojama, a na njoj je prisutna vodenasta, prozirna sluz. Što je pigmentacija na koži blijeđa i bez sjaja to je riba starija i upitnije kvalitete. Pokvarenu ribu možete prepoznati i po mutnoj sluzi na koži.

Pravi znalci već po stanju očiju mogu prepoznati svježinu ribe, pa tako svježa riba ima izbočene oči, prozirnu rožnicu i crnu blistavu zjenicu. Sa svakim danom stajanja oči gube sjaj i prozirnost, a ukoliko naiđete na ribu s mliječnom bojom i zamućenom rožnicom te zjenicom sive boje zaobiđite ju u širokom luku jer je zasigurno pokvarena.

I škrge nam mogu otkriti svježinu ribe, pa birajte one sa škrgama svijetle boje bez sluzi, a izbjegavajte one sa škrgama žučkaste boje i sluzi mliječne boje. I sam miris škrga nas može navesti na pravi put: ukoliko osjetite miris morskog bilja riječ je o svježoj ribi; neutralan miris nije razlog za brigu, ali kiseli miris nalik mirisu kupusa, svakako jest.

Ukoliko riba nije očišćena njenu svježinu možete prepoznati i po stanju unutrašnjih organa. Crveni bubrezi i ostali unutrašnji organi prepoznatljiv su znak svježe ribe, a svaki gubitak crvene boje ili znak smeđe boje, razlog su za uzbunu. Kod filetirane ribe svježinu je nemoguće ocijeniti pomoću stanja očiju ili škrga, pa se je važno koncentrirati na sam izgled mesa. Ukoliko je ono čvrsto i elastično, glatke površine, prozirne i sjajne boje pred vama je svježa riba. Svaka promjena na boji i elastičnosti mesa znak su starosti ribe, a one mutne boje i mekanog mesa valja izbjegavati.

NE ZAMRZAVAJTE ODMRZNUTO

Ozbiljna upozorenja stručnjaka da se jednom odmrznute namirnice nipošto više ne smiju zamrzavati mnogi proizvođači, pa i ribari i trgovci prečesto zanemaruju.

PESTICIDI U SMRZNUTOJ RIBI

U Japanu se prije nekoliko godina zbog konzumacije pesticidima zagađene smrznute ribe otrovalo više od 300 ljudi. Oni su morali potražiti liječničku pomoć zbog povraćanja, proljeva i drugih probavnih smetnji nakon što su jeli ribu nabavljenu od tvrtke Gunma, inače podružnice najvećeg poduzeća za proizvodnju morske hrane Maruha Nichiri, sjeverno od Tokija.

Obavljena policijska istraga je utvrdila da su neki proizvodi smrznute hrane sadržavali tragove malationa, insekticida koji se često upotrebljava u poljoprivredi u borbi protiv lisnih ušiju na poljima riže i kukuruza.

SMRTNI ISHOD

U težim slučajevima trovanja moguć je i smrtni ishod koji statistički nije zanemariv, varira između 7 i 20 posto otrovanih, a godišnje se u svijetu prijavi oko 50.000 ciguatera trovanja.

Najčešće su uzrokovana tropskim i subtropskim ribama koraljnih grebena, a među njima osobito se ističu barakuda, kirnja i neke šarene tropske ribe, pa je preporuka da na takvim putovanjima izbjegavate jesti velike ribe jer su potencijalno otrovnije budući da kumuliraju veću količinu otrova, te da ne treba jesti ikru ribe morskih grebena. Zanimljiv je podatak da je Miami, primjerice, zabranio prodaju barakuda za jelo.

UZROCI

Stručnjaci uglavnom identificiraju dva razloga za podrijetlo trovanja ribom:

BAKTERIJSKI

U ovom se slučaju smatra da je glavni čimbenik nepravilno skladištenje, što se može sastojati u produljenoj prisutnosti sirove ribe na visokim temperaturama. Također ovdje se može pripisati sekundarno zamrzavanje proizvoda. Uz to, razlog može biti i to što je riba bila slabo kuhana ili pržena. Uvjeti skladištenja također utječu na širenje štetne bakterije. Nakon korištenja takvog proizvoda, pacijent počinje razvijati crijevnu infekciju.

OTROV RIBE

U većini slučajeva, razne vrste toksina nalaze se u ribama koje žive u tropskim vodama, kao što su, na primjer, brancin ili barracuda. U njihovim tkivima čovjek može otkriti siguatoxin – on uzrokuje – siguater. Još opasnije, često fatalno, može prouzrokovati jedenje, na primjer, ribe poput lisnjaka i nekih drugih vrsta koje sadrže tetrodotoksin. U ovom slučaju, čak ni najtemeljitija toplinska obrada neće moći osloboditi proizvod toksina sadržanih u njemu..

Treba napomenuti da se trovanjem može dobiti ne samo od gore navedenih vrsta morske ribe, već od bilo koje, budući da njeno stanište, ekološka situacija može negativno utjecati na njezinu sigurnost, jer se otrovi lako nakupljaju u ribljim tkivima iz algi i same vode.

Pored ovoga (treba ih posebno istaknuti), trovanje skuše može predstavljati opasnost. Iako se to u većini slučajeva izražava ne trovanjem, već alergijskom reakcijom. Ove ribe same po sebi ne sadrže otrove, ali u njihovim se tkivima može nakupiti tvar koja će se pod odgovarajućim uvjetima pretvoriti u zaurin. A on, zauzvrat, može izazvati razvoj alergijske reakcije u obliku svrbeža i crvenila kože. Mogu se javiti i kardiovaskularni i GI poremećaji..

SIMPTOMI I LIJEČENJE

Uz bilo kakve znakove trovanja ribom, bit će potrebno dugotrajno liječenje. Čim se očisti želudac, kod većine bolesnika moguće je promatrati osip na koži – urtikariju, što je svrbežni osip. Nakon što pacijent završi potreban tijek terapije, bit će mu preporučena posebna dijeta, koja će pomoći u učinkovitom uklanjanju posljedica trovanja. Suština prehrane je da ćete trebati jesti samo svježu biljnu hranu.

Klinički se trovanje manifestira, ovisno o uzroku trovanja. Ako je bolest uzrokovana bakterijskim faktorom, očitovat će se kao crijevna infekcija, pacijent će imati bol u trbuhu, vrućicu, povraćanje i mučninu, kao i česte pokrete tekućih crijeva.

Ako se trovanje pojavi otrovima tropske ribe, simptomi će također biti različiti. U većini slučajeva uočava se uznemireni probavni sustav. To se može karakterizirati jakom boli u želucu, kao i prisutnošću proljeva i povraćanja. U nekim situacijama može doći do problema u živčanom sustavu, što se izražava ukočenošću usana i jezika s metalnim ukusom, fotofobijom. Nisu isključeni ozbiljni poremećaji dišnog i kardiovaskularnog sustava..

Prilično kompliciran tijek bolesti karakterizira trovanje fugu – riba koja sadrži otrov nazvan tetrodotoksin. Nakon njegove upotrebe, nakon petnaestak minuta pacijent ima vrtoglavicu, moguć je gubitak osjeta, poremećena je koordinacija, disanje postaje otežano i otežano. U većini slučajeva smrtni ishod se javlja kod male djece i uz nepravilnu pripremu ove ribe – u ovom slučaju smrt nastupa u više od polovice slučajeva.

PRVA POMOĆ

Ako je pacijent otrovan ribom, potrebno je poduzeti niz mjera:

Prvi korak je dobro ispiranje želuca. Da biste to učinili, trebate piti što više tople vode uz dodatak sode i kalijevog permanganata, nakon čega dolazi do povraćanja.

Zatim poduzmite mjere za uklanjanje posljedica trovanja, jer mogu biti najteže, i obratite se medicinskoj ustanovi za kvalificiranu pomoć.

U medicinskoj ustanovi podvrgnite se terapiji usmjerenoj na uklanjanje toksina iz tijela, podvrgnite rehidraciji.

Moguće je da će daljnje liječenje zahtijevati intenzivnu terapiju, to će ovisiti o složenosti tijeka bolesti, u posebnim će se slučajevima provoditi podrška disanju i normalizacija cirkulacije krvi..

Da biste umanjili učinak toksina na tijelo tijekom jela ribe, morate:

U pravilu, u slučaju trovanja, tijelo samo signalizira da je želucu potrebno čišćenje. Međutim, čak i jako povraćanje nije u stanju dobro očistiti želudac. S tim u vezi, kada prvi emetički napad završi, pacijentu je potrebno dodatno izazvati povraćanje. Tada će najveći dio hrane izaći iz želuca, i takvo čišćenje treba obaviti sve dok u želucu ne ostane ništa.

Važno: nema potrebe namjerno izazivati ​​povraćanje. Tek nakon što tijelu date signal za pročišćenje, jer otrovana riba već može biti u crijevu, a ne u želucu.

Uz povraćanje i proljev očituju se zaštitne funkcije tijela, međutim ne dolazi samo do uklanjanja toksina, već do gubitka velike količine tekućine i taj se gubitak mora nadoknaditi. Stručnjaci vjeruju da nakon napada povraćanja ili proljeva treba konzumirati najmanje dvjesto grama tekućine. Poželjno je da je to bila mineralna voda, ali ipak, kao i otopina glukoze i soli. Može se koristiti u te svrhe i obična voda.

Prirodno čišćenje crijeva

Često pacijenti otrovani ribom, posebno s ponovljenom proljevom, žure da uzmu neke od lijekova za učvršćivanje. To se ne smije učiniti, jer s proljevom izlazi velika količina toksina. Stagnacijom izmeta u crijevima može dovesti do još lošijih rezultata – toksini će se apsorbirati po zidovima crijeva, osim toga doći će do procesa propadanja..
Važno: ne preporučuje se upotreba lijekova protiv proljeva bez recepta liječnika.

Često je trovanje ribom blago ili umjereno. S tim u vezi, mnogi pacijenti se podvrgavaju liječenju bez primanja u bolnicu, ali u nekim je slučajevima potrebna njihova hospitalizacija. Sljedeće su opasne situacije:

s čestim proljevom – od deset puta dnevno ili više;
prisutnost visoke tjelesne temperature, a ne umire se drugi dan bolesti;
osjećaj slabosti i sve bržim tempom;
s izmetom se krv izlučuje zajedno s izmetom;
uporno povraćanje.

Važno: kad je dijete otrovano ribom, ne mogu se koristiti metode kućnog liječenja. Čim se pojave prvi znakovi trovanja, trebate nazvati hitnu pomoć.

Autor:Tea Šojat
Četvrtak, 24. prosinca 2020. u 12:03

ZADNJE VIJESTI

OPASNOST VREBA

ISTRAŽIVAČKO-RAZVOJNI PROJEKT

DAROVI PRIRODE

U MNOGIH GA MANJKA

Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article