Foto: Pixabay7Ilustracija
MULTISISTEMATSKI UPALNI SINDROM
POTRESNE PRIČE MAJKI OD KOJIH BI KAMEN PROPLAKAO: ‘Mama boli me srce! Molim te, daj mi da dišem”!
Autor: Maja Štefanac
Multisistemski upalni sindrom (MI-SC) kod djece, jedna je od najstrašnijih i najbolnijih bolesti s kojima se mogu suočiti djeca i njihovi bespomoćni roditelji. Stanje kod djece tada postaje užasno, a pod utjecajem upale stradavaju pluća, srce, bubrezi, koža, oči i gastroenterološki organi.
Ovakvu horor scenu proživjele su mama Tena i mama Jasminka a svoju su potresnu priču ispričale ekipi Provjerenog. Naime, riječ je o odvojenim slučajevima ali bolest je ista. Počnimo sa osmogodišnjom djevojčicom Emom, veselom i donedavno zdravom djevojčicom koja obožava plesati snimajući se na Tik Toku. No ona sada to ne smije jer se jako umara. No za koji dan trebala bi se vratiti u školu u svoj 2a razred, ali pod posebnim okolnostima.
“Morat će nositi masku ostali ne. I morat će što dalje od ljudi ostati i neću smjeti otići na treninge”, kaže Ema Bosek Hergešić.
Njihova noćna mora ove obitelji počela je početkom prosinca i to baš onda kada su mislili da će se napokon moći opustiti.
Mama tena : ‘Vidjela sam da se gasi, počela sam se tresti’
“Ja sam vidjela na njoj da se ona gasi. Svakom minutom se njoj pogoršava, a ti joj ne možeš pomoći. Temperatura je išla do 40,2. Ona je mene u jednom trenutku pitala hoće li ona preživjeti to. Ja sam se počela tresti nisam znala što da radim”, govori mama Tena.
Dan je započeo, kaže, sasvim normalno. Navečer je Ema dobila temperaturu, ali i kao svaka mama, dala joj je lijek misleći kako će temperatura do jutra splasnuti.
“Ema je bila zdravo dijete do tad. Nikad nije imala nikakve bolesti, osim dječjih viroza. Čak nije imala ni gripu, nikad do tada nije pila antibiotik”, dodaje Tena
Naime, prije mjesec i pol svi u obitelji dobili su koronu. Iako je djed dobio i upalu pluća, svi su mislili kako Emi neće biti ništa, jer je kao i većina djece otpornija na koronavirus. No ni nakon nekoliko tableta za snižavanje, temperatura je i dalje rasla. Za svaki slučaj, doktorica ju je poslala na testiranje.
“Dok smo čekali nalaz, njoj se počelo pogoršavati. Temperatura je samo krenula rasti, njoj se vrat ukočio, nije se mogla okretati po krevetu, nije mogla spavati, ona je jecala od bolova”, nastavlja mama Bosek. Nalaz na COVID bio je negativan, no unatoč tome Emino stanje sve se više pogoršavalo, a uslijedili su bolovi u trbuhu, malaksalost i proljev.
“Bilo me jako boljela glava, nisam se mogla ustati”, kaže Ema.
Krenuo strašan osip po cijelom tijelu
Tena tih noći nije mogla oka sklopiti dok je njena djevojčica bila u bunilu. Na zaraznoj su posumnjali na streptokok, dali antibiotike i poslali ih kući, ali Emi je iz sata u sat postajalo sve gore i gore.
“Ti su simptomi samo izbijali iz nje, do kraja dok nije krenuo osip. Prvo je po dlanovima krenuo, onda smo primijetili da su uši postale ljubičaste. Onda smo ju odvezli na zaraznu i tamo se njoj opet počelo pogoršavati. Osip je izbijao oko očiju, usta, nije mogla hodati jer je bila slaba i doktor je odmah rekao da ona mora ostati na liječenju”, kaže Tena.
“Bili su me uspavali i tu me pikali, a ja se tog dana uopće ne sjećam da je postojao”, govori malena Ema.
Trenuci najveće neizvjesnosti i panika
“Rekli su mi da rade nešto. I ja nisam znala što joj rade, ja sam sjedila u tom hodniku i čekala, samo sam se navirila u jednom trenu i vidjela sam nekoliko doktora stažista kako se naviruju u njezinu sobu i tu je krenula panika“, kaže Bosek.
Nestrpljivo je čekala odgovore liječnika.
“Kad je ona krenula spominjati nizak tlak, dopamin za dizanje tlaka, sepsa, uvođenje centralnog katetera ja nisam znala u kakvom stanju ću ja nju zateći kad dođem u sobu”, nastavlja majka. U glavi si je postavljala bezbroj pitanja: Je li živa? Hoće li preživjeti? Što se uopće događa i kako je ovo moguće?! Jer… njena je djevojčica bila savršeno zdrava. Osim viroza koje su kod djece česte, Ema čak nikada nije imala ni gripu.
Scene koje će pamtiti dok je živa
“Ulazim unutra, ona spava, ali su joj oči otvorene. Ta scena mi se urezala, sad ju imam u glavi. Ona je prikopčana na sve aparate, zavezana, ako se probudi da ne bi počupala. Ti zvukovi s tih aparata, medicinska sestra je bila, ona s otvorenim očima. Do kraja života ću imati to u glavi“, opisuje mama.
Petar je bio zdravo dijete, a onda, zvuk plitkog disanja
Istu noćnu moru, 160 kilometara dalje na pedijatriji riječke Kantride, proživljavala je i Jasminka Kalčić, mama malenog Petra.
“Uhvatila sam ga za ruku i razmišljala sam ako ga izgubim, kako ću se vratiti doma bez djeteta? Što ću reći braci, kako ću jednostavno doći doma i jesam li mogla nešto napraviti, a da se to ne dogodi?”, kaže mama Jasminka Kalčić.
Ni Tena ni Jasminka nisu tada znale s kakvim se to nevidljivim nemilosrdnim neprijateljem njihova djeca tako žestoko bore. Jer… i Petar je do neki dan bio potpuno zdravo dijete.
“Ja sam se probudila usred noći i digla sam se i otišla sam u njihovu sobu. I čula sam taj zvuk plitkog i brzog disanja, što je imao i poslije sve te dane. I onda sam došla do njega i popipala sam ga i osjetila sam onu vrućinu, veliku vrućinu, ogromnu vrućinu. Kao da mu lice gori“, prisjeća se Jasminka.
Mama: ‘Izbacio je dušu iz sebe, tabani su mu bili krvavi’
Jasminka koja je također novinarka započela je svoju mučnu priču. Naime, od samih početaka prati situaciju s pandemijom. Kada je vidjela stanje svog dječaka uzela ga je kaže, sebi u krevet, a toplomjer je pokazao brojku od koje je protrnula.
“Što je to? Što je to?! Što je to!??! To sam pomislila. I nisam znala, mislim 40 temperatura najedanput“, govori Kalčić.
Majka ga je noću tuširala uz potrebne tablete, stvar se činila kao da ide na bolje no, temperatura se brzo vratila. I to jako visoka. “Izbacio je dušu iz sebe”, kaže Jasminka. On, dijete koje inače rijetko povraća. I dalje gori, trese se, slab je.
Jasminka je odmah znala da s njenim djetetom nešto nije u redu pa se zapitala: “Da nije COVID?”.
Naime, Petrova je razrednica prije mjesec i pol dana bila pozitivna , no u razredu nitko, pa ni Petar nije bio pozitivan, jer su ga testirali.
“Zovu, test je negativan. Dobila sam ispis. U jednu ruku bila sam sretna, u drugu ruku bila sam zabrinuta zato što njegovi simptomi su postajali sve gori, to crvenilo se širilo po licu, po vratu, po leđima već, po trbuhu, po nogama. Tabani su mu bili svi krvavi. Krvavi, kao vaš mikrofon crvene boje. Te rukice su bile već sve istočkane“, prisjeća se mama Jasminka.
‘Mama srce me boli, daj mi da dišem!’
U pulskoj bolnici su lutali, mislili na streptokok, dali su mu antibiotike tješeći uplašenu majku. “Sve će biti u redu, idite doma, nije COVID, proći će uz antibiotik. ” No njen je instinkt bio jači. Ona je znala da s Petrom nešto nije u redu.
“I u petak ujutro me on oko 10 sati pita: ‘Mama šta se tu nalazi’. Ja sam rekla: ‘Srce, zašto?’. ‘Mama, boli me srce, molim te daj mi da dišem’. I mene je tu presjeklo, kada vas vaše dijete pita da mu date nešto da diše, ja sam znala da nemam pravo više biti s tim djetetom doma i čekati da antibiotik tri dana, 72 sata počne djelovati. gotovo je”, ispričala je Kalčić koja je zatim jurila, kaže, kao nikada u životu. Starom cestom do Rijeke i pedijatrije na Kantridi. Primili su ih odmah. Petar je bio loše.
“On je, čini mi se, imao strašno nizak tlak da oni nisu mogli vjerovati da je to dijete uopće živo“, kaže Jasminka i dodaje: “On je već bio krvav kao kada biste ga golog svukli i bacili u koprive i izvadili van. Nije bilo mjesta na njemu, čak i oči. Ovo više nije bilo bijelo, nego su bile tamno, tamno crvene. Jezik, on je bio sav krvav“.
I u 160 kilometara udaljenoj Rijeci Jasminka je gledala isti prizor kao i Tena na zagrebačkog Zaraznoj. Liječnici oko kreveta u kojem leži ono najvrijednije što ti je život dao. Tvoje dijete. I milijun pitanja.
Liječnici u nedoumici i zbunjeni
Liječnici nisu znali što im je, a majkama su stizale dijagnoze, sve jedna gora od druge.
“Kada je bio taj liječnički konzilij nad njime, kaže možda je meningitis, možda Kawasaki, možda je S. Johnson, možda je adenovirus, možda entereovirus, onda ja kao novinarka, jer se ne mogu isključiti da sam novinarka, pišem u Google Steve Johnson, to sam sve poslije guglala”, kaže Kalčić.
“Ne mogu reći da mi ranije takve bolesnike nismo vidjeli. Ali ih se u ovih 30 godina koliko radim, ja mogu sjetiti nekoliko”, kaže doktor Goran Tešović.
U Hrvatskoj ih je do sada ukupno 40-ak, a svi smo upoznati sa 11-godišnjim dječakom koji je nažalost preminuo.
“Klinička slika kod nekih može biti brutalna, vrlo intenzivna i klinički se dijete pogoršalo unutar nekoliko sati”, pojašnjava Tešović.
Borba za život
Od potpuno zdravog djeteta do borbe za život. Do toga može dovesti MIS-c ili multisistemski upalni sindrom koji svojim simptomima i sličnošću nekim bolestima poput Kawasakijevog sindroma nerijetko zbunjuje liječnike i navodi ih na krive dijagnoze.
Javlja se kod djece predškolskog i školskog uzrasta. Najčešće počinje naglo, izrazito visokom temperaturom. Kompleksan i još uvijek nedovoljno poznat, no u jedno kaže profesor Tešović više nema sumnje.
“Ovaj sindrom koji sad viđamo ipak prvenstveno treba povezivati s pandemijom uzrokovanom novim koronavirusom“, istaknuo je Tešović.
Intuicija majke je najjača stvar
Jasminkin Petar bio je negativan na COVID testu i to dva puta. Upravo zbog toga test na antitijela kojim bi se utvrdilo je li ipak prebolio COVID, nisu radili. Ali on je razvio MIS-c. No glasić u ovoj mami nagnao je liječnike da naprave test na antitijela.
“Nakon mog trećeg inzistiranja, kad sam rekla da imam prijateljicu u Londonu, koja je infektologinja koja radi u COVID timu, koja se u prvom valu susrela s puno djece i da je to taj sindrom i rekla sam: “Molim vas kao boga, napravite mu taj test”. Ajmo ga napraviti'”, kaže Kalčić.
“Test na antitijela je pozitivan, vaš dijete je otprilike prije 4 tjedna asimptomatski preboljelo COVID. I eto to je bilo to, tada smo saznali dijagnozu”, kazala je Jasminka.
Emu COVID očito nije zaobišao onda kada ga je imala cijela njezina obitelj. Zaobišli su je samo simptomi, ali mjesec i pol kasnije njezino je tijelo imalo pretjeranu imunološku reakciju i razvilo MIS-c.
Mama Tena i dalje strahuje
“Samo se bojim nakon ovog iskustva nečega što je prošla, bilo kakva bolest, bilo kakva viroza prehlada može, utjecati na nju i njezin organizam”, strahuje mama Tena čije je dijete na intenzivnoj provelo šest dana.
Naime, Petar je zaradio upalu srčane ovojnice. I on i Ema moraju se paziti, izbjegavati fizičke napore, ići na redovite kontrole idućih godinu dana.
Može li im se sve ovo opet dogoditi – liječnici ne znaju.
“Ja ne mogu kriviti liječnike zato što su se, i sa cijelim svojim iskustvom, susreli sa nečim što je nepoznato. Razumijete? Ne mogu kriviti liječnike, oni su jedini ti koji mogu pomoći i djetetu i vama i meni i svima”, zaključuje mama Jasminka.
Mjesta za paniku, kaže profesor Tešović, nema.
Autor:Maja Štefanac
ZADNJE VIJESTI
TEGOBE RANORANILACABudite li se prerano? Kada pročitate rezultate ove studije, dvaput ćete promisliti!
DAR IZ PRIRODEOPET ĆETE MOĆI USKOČITI U TRAPERICE IZ MLADOSTI! Prirodni eliksir topi kilograme kao od šale!
ŽENA JE SRCE OBITELJIDAN CRVENIH HALJINA: Žene, važne ste! Zato odjenite nešto crveno i mijenjajte loš način života!
MULTISISTEMATSKI UPALNI SINDROM
POTRESNE PRIČE MAJKI OD KOJIH BI KAMEN PROPLAKAO: ‘Mama boli me srce! Molim te, daj mi da dišem”!
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
