Nitko od nas nije imun na zdravstvene probleme. Problem s vidom nisu izbjegli niti veliki umjetnici. Leonardo Da Vinci patio je od isprekidane egzotropije, dok su majstori poput Moneta i Rembrandta također imali problema s vidom. Na temelju njihovih trenutnih statusa u svijetu umjetosti, može li se uopće reći da su imali problem?
Strabizam Leonarda Da Vincija
Na temelju nedavnih istraživanja, problem s vidom Leonarda Da Vincija samo je potaknuo njegovu genijalnost. Nakon analize slika, crteža i skulptura renesansnog slikara, stručnjaci su došli do zaključka da je Da Vinci patio od strabizma ili, laički rečeno, škiljavosti.
Navodno je imao privremenu egzotropiju – stanje koje uzrokuje bježanje očiju prema vanjskim kutevima. Od egzotropije pati otprilike 1 od 200 osoba.
Stručnjaci smatraju kako mu je poremećaj pomogao u slikanju, pošto se pomoću njega naučio prebacivati na monokularan vid – svako je oko koristio zasebno, a ta mu je vještina omogućavala bolji fokus na ravne površine.
‘Teško je procijeniti na kojem je oku imao strabizam, no to mu je svakako bilo korisno za geometrijsku preciznost.’ tvrdi profesor Christopher Tyler. Profesor Tyler također smatra da se Da Vinci mogao riješiti poremećaja u trenucima kad se intenzivno koncentrirao na određeni predmet, no dok je slikao, koristio je svoju manu kao prednost.
Degasov gubitak vida
Problem s vidom imao je i Edgar Degas. Polako je počeo gubiti vid 1860. Vid mu je neprestano slabio sve do njegove smrti 1917. S gubljenjem vida, mijenjao se i njegov stil slikanja.
Dr. Marmor je 2006. zaključio da je Degasov centralni vid, inače najoštriji, najviše slabio. Njegova djela postajala su sve mutnija i gubila su na uglađenosti koja je bila standardna na njegovim starijim slikama.
Rembrandtov problem sa stereo vidom
Znanstvenici Margaret S. Livingstone i Bevil R. Conway su još kao studenti na Harvardu primijetili da su Rembrandtu na njegovim autoportretima oči uvijek neravne – jedno gleda ravno, dok drugo gleda u stranu.
Dvoje znanstvenika su na temelju slika vjerovali da je Rembrandt imao slab stereo vid, što mu je otežavalo gledanje u dubinu, odnosno trodimenzionalan vid.
Monetovo mijenjanje boja
Claude Monet je 1914. pisao o svom slabijem vidu i kako mu boje nemaju više isti intenzitet. ‘Crvena postaje sve mutnija, moje slike sve su tamnije.’ pisao je.
Nakon operacije sive mrene 1923., Monet se vratio svom originalnom stilu slikanja. Čak je bacio većinu slika iz perioda dok je slikao s kataraktom.
Degeneracija žute pjege Georgije O’Keeffe
Slavna umjetnica 20. stoljeća bila je najpoznatija po slikama cvijeća, životinjskih lubanja i pejzaža jugoistočne Amerike.
Zadnju samostalnu sliku je naslikala 1972., prije nego što je ostala bez vida zbog degeneracije žute pjege – no to je nije spriječilo da se nastavi baviti onim što voli. Dok je bila skoro pa slijepa, s nekoliko asistenata je slikala svoje najdraže motive samo po pamćenju i iz njene mašte.
S 90 godina rekla je: ‘Ja vidim što želim slikati. Osjećaj da želim stvarati i dalje je prisutan.’
