Usprkos popularnoj zabludi, ljudi ne vide direktnu reprezentaciju vanjskog realiteta, nego translaciju formiranu putem očiju i mozga. To nije neki filozofski argument, nego psihološka činjenica. Ljudske oči obavljaju solidan posao, no daleko od savršenog, bar što se tiče detektiranja i procesiranja svjetlosti.
Kratak pregled psihologije viđenja
Kada osoba gleda u objekt, svjelost koja dopire od njega dolazi do očiju. Svjetlost prolazi kroz rožnicu, zatim zjenicu. Zjenica postaje veća pri slabijem osvjetljenju te manja pri jačem. Leća zatim fokusira svjetlosne zrake na mrežnicu. Mrežnica u pozadini oka sadrži milijune sićušnih fotostanica koje detektiraju svjetlost. Dvije su vrste stanica fotosenzora: štapići i čunjići. Oblikovani kao štapići, te stanice detektiraju sjenčanje i forme te su potrebne za periferni i noćni vid. Čunjići su važni za detektiranje detalja, gledajući pri dobrom osvjetljenju kao i za detektiranje boje objekta. Čunjići ne funkioniraju dobro pri lošem osvjetljenju i u mraku. Štapići i čunjići pokrivaju čitavo područje mrežnice osim točke gdje se optički živac spaja s mozgom. Optički živac nosi informacije dobivene iz mrežnice prema mozgu, gdje ih mozak pretvara u ono što vidimo.
Slijepe pjege
Svi ljudi imaju slijepe pjege, što je prostor gdje oko ne može vidjeti. Slijepa točka u oku odgovara točki na mrežnici gdje optički živac spaja mrežnicu s mozgom. Na toj točki nema svjetlosnih stanica te se na tom mjestu svjetlost ne može detektirati. Mali predmet može nestati u našem vidokrugu na mjestu te točke.
U svakodnevnom životu ne primjećujemo područje slijepe točke. To je djelomično zbog toga jer oko konstantno gleda u različitim smjerovima, dobivajući širinu i velik raspon slike. Također, mozak koristi informacije iz oba oka kako bi kreirao pojedinačnu mentalnu sliku. Što propusti jedno oko, nadopuni ono drugo. Kako se optički živac spaja drugačije kod hobotnice, ona nema slijepu pjegu.
Detektiranje slijepe pjege
Kako biste detektirali slijepu pjegu koristeći sliku s crvenim i zelenim krugom na slici ispod, zatvorite desno oko i gledajte u zelenu točku. Polako pomaknite glavu prema slici. U jednom trenutku crvena točka će nestati. Primijetite kako je nestala točka ispunjena bjelinom u vašem umu, tako da se čini kao da ništa ne nedostaje vašoj slici. Ovo ilustrira kako vaša slijepa pjega prolazi neopaženo tijekom svakodnevnog života. Mnogi ljudi prožive cijeli život niti ne znajući da imaju slijepu pjegu.
Ljudi imaju više slijepih točaka. Zbog smještaja naših očiju, ne možemo vidjeti iza sebe, ispod stopala, iznad glave, iza koljena… Uobičajeno je kada nešto ne primijetimo, reći „nemam oči na zatiljku“. Kompenziramo ove točke tako da se okrenemo unazad, mičemo glave, koristimo ogledalo kako vi vidjeli reflektirajući odraz.
Životinje imaju različit položaj očiju i vidno polje. Crvendać ima oči sa strane glave i stoga bolji periferni vid, no gori direktan pogled prema naprijed. Kada love crve, nakreću glavu kako bi bolje vidjeli. Vuk, koji je predator, ima oči smještene da savršeno vidi prema naprijed, no periferni vid mu je slabiji. Krokodil ima oči koje se uzdižu iznad ostatka glave. Tako i on ima drugačije vidno polje koje mu omogućuje da vidi iznad vode dok mu je većina glave skrivena ispod vode.
Naknadne slike: Viđenje nečega čega nema
Naknadne slike pojavljuju se nakon što dulje vremena gledate u neki objekt, a zatim skrenete pogled te još uvijek vidite sliku objekta. Primjer toga je kada još uvijek vidite svjetla od auta, iako ste zatvorili oči i auto je prošao. Još jedan od primjera jest da kada gledate u žarulju ili svijeću u mraku, i prestanete gledati u to, a još uvijek vidite svjetlost u obliku žarulje ili svijeće.
Naknadne slike nastaju nakon što fotosenzori mrežnice postanu prezasićeni od gledanja u istu boju. Nakon izlaganja velikom prostoru jedne boje, očni fotosenzori izgube snagu za tu boju. To „izgaranje“ se može usporediti s dizanjem utega.
Ako nakon toga pogledate u prazan prostor ili papir, fotosenzori će biti slabi što se tiče prethodne boje u koju ste duže gledali, no svježi i jači za detektiranje ostalih boja. Taj disbalans uzrokuje da um percipira sliku (naknadnu sliku), no u boji s druge strane spektra od prvotne. Ako dulje vrijeme gledate u zeleni objekt, naknadna slika trebala bi biti crvena, a ako gledate u žuto, vidjet ćete plavo.
Iako se pojavljuju gotovo cijelo vrijeme, naknadne slike obično prolaze neopaženo. Naknadne slike najbolje se primjete kada se fokusirate na jednu boju ili objekt dulji vremenski period. Kod normalnog gledanja, gledamo širok raspon objekata i boja odjednom te su naše oči stalno u pokretu i vid se stalno pomiče. U takvim okolnostima, naknadne slike se jednostavno izgube.
Prirodno zakašnjenje u procesiranju svjetlosti
Ako u mraku prođete pokraj zapaljene šibice ispred lica vidjet ćete trag svjetlosti koji prati šibicu. Ako prolazite rukom brzo ispred očiju preko dana, ruka će vam biti zamagljena. Vezano uz zakašnjele slike, ovaj efekt se događa jer naše oči i mozak ne procesiraju svjetlost odmah. Potreban je djelić sekunde kako bi oči i mozak preveli svjetlost koja ulazi u oko u mentalnu sliku koju vidimo u umu. Sljedeća slika daje primjer naknadnih slika, a neke od njih i odgodu viđenja.
Ako gledate iz blizne oko minute vremena obojene kvadrate te pogledate u prazan zid ili papir, vidjet ćete obrnute boje.
Ako gledate okrugli dizajn ispod, trebali biste vidjeti pokrete poput pulsiranja, okretanja ili mijenjanja smjera. Ovo je uzrokovano time kako oči i um detektiraju i interpretiraju informacije. Kako se vaše oči prirodno miču, pa makar i samo malo, naknadna slika slijedi te uzrokuje pojavljivanje pokretanja tamo gdje ono ne postoji. Za ljudski mozak, ako će se ikoja printana slika micati na stranici, to će biti ovakav cirkularni, rotirajući dizajn.
Ispod se nalazi još jedan dizajn koji obično proizvodi iluziju pokreta kada se gleda u njega u obliku rotacije, pulsiranja ili mijenjanja smjera. Iako je slika statična, teško ju je percipirati kao takvu.
Binokularni vid
Ljudi imaju binokularni vid što znači da je jedna slika koju vidimo dobivena od dvije različite slike – od svakog pojedinačnog oka.
Naš binokularni vid daje nam barem dvije prednosti. Kao prvo, imamo šire vidno polje nego što bi imali s jednim okom. Druga prednost je ta što nam binokularni vid daje percepciju dubine. Ljudi koji su slijepi na jedno oko kao i životinje sa samo jednim okom imaju lošiju percepciju dubine od prosječne osobe.
Ostali osjeti
Miris, okus, sluh i dodir utječu na našu vizualnu percepciju također. Npr. vaša vizualna percepcija objekta u obliku pite može biti potvrđena, ispravljena ili zbunjujuća prema mirisu. Kada su u mraku, ljudi obično dotiču zidove, vrata i stolove. Jeka vas može prevariti što se tiče lokacije. Dok se ljudi oslanjaju većinom na vid, ostale životinje se više oslanjaju na ostala osjetila.
Pročitajte sljedeće:
Očni problemi koje uzrokuje dijabetes
Siva mrena – koje je pravo vrijeme za operaciju?
Glaukom – uzroci, simptomi i liječenje
Senilna makularna degeneracija
Povezanost zdravlja očiju i jetre
Povezanost zdravlja očiju i bolesti srca
Kako su naše oči povezane s kralježnicom?
