SPAŠAVA ŽIVOT! Poremećaj raspoloženja kojeg je izuzetno važno znati prepoznati na vrijeme!

Foto: Pixabay

INFORMIRAJTE SE

+
AAA
–

SPAŠAVA ŽIVOT! Poremećaj raspoloženja kojeg je izuzetno važno znati prepoznati na vrijeme!

Autor: Daniela Delale
Subota, 03. travnja 2021. u 10:47

Početkom proljeća tradicionalno se svake godine, krajem mjeseca ožujka, obilježava Svjetski dan bipolarnog poremećaja kojem je cilj podizanje svijesti o ovom problemu s kojim se bore mnogi naši sugrađani, kao i smanjenje njihove stigmatizacije.

Važno je da što više ljudi zna prepoznati simptome bipolarnosti kako bi mogli pomoći sami sebi, ali i ljudima oko sebe kod kojih primijete pojavu bipolarnosti.

Bipolarni poremećaj

Bipolarni poremećaj je psihički poremećaj u kojem se izmjenjuju epizode povišenog, sniženog i normalnog raspoloženja. Sniženo raspoloženje najbolje je opisati osjećajem tuge i apatije, usporenim mišljenjem, otežanim izvršavanjem uobičajenih aktivnosti i niskim samopoštovanjem, dok je u fazi povišenog raspoloženja prisutan bijeg ideja, euforično raspoloženje, psihomotorni nemir i ubrzanost do stupnja agitacije, grandioznost te velika samouvjerenost. Ukoliko je raspoloženje normalno, govorimo o stanju zadovoljavajuće remisije.

„Bipolarni poremećaj spada u veliku skupinu poremećaja raspoloženja, a karakteriziraju ga jasne izmjene epizoda sniženog i povišenog raspoloženja te stanja remisije. U normalnom se kontinuumu raspoloženje kreće od tužnog do sretnog, dok u patološkom obliku kontinuum seže od depresije do manije. Danas bipolarni poremećaj DSM-5 (klasifikacijski priručnik Američke psihijatrijske udruge) stavlja između dijagnostičke skupine shizofrenije i srodnih psihotičnih poremećaja i depresivnih poremećaja čime na neki način čini poveznicu između ove dvije dijagnostičke kategorije u pogledu simptomatike, obiteljske anamneze i genetike. U literaturi se koriste i neki drugi nazivi poput: manično-depresivni poremećaj, manično-depresivna psihoza, manična depresija, bipolarni afektivni poremećaj, bipolarna depresija, itd.“, kaže dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med., spec. psihijatrije iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Manična epizoda

Raspoloženje u maničnoj epizodi je povišeno. Osoba je radosna, nerijetko glasna, komunikacija je često popraćena smijehom, igrom riječi i poziranjem, a do tada uljuđene osobe postaju vulgarne, nedistancirane i logoroične. Raspoloženje je oscilirajuće, no emocionalna labilnost i razdražljivost više su pravilo nego iznimka. Nervoza, skakanje s teme na temu, impulzivnost i hostilnost kod osoba mogu stvarati osjećaj nelagode.

Pacijent ipak uglavnom ima doživljaj dobrog fizičkog stanja i zdravlja, jer u maničnoj epizodi ima potrebu za povećanom fizičkom aktivnosti, pun je energije, ubrzano govori. Proces mišljenja je ubrzan, doživljen je kao bijeg ideja. Bijeg ideja se prepoznaje kao gotovo neprekidno ubrzani govor s iznenadnim prebacivanjem s teme na temu. Manični pacijenti su tipično impulzivni, otkočeni i rastreseni.

Uključuju se u različite aktivnosti premda su im objektivne procjene socijalnih situacija loše: nekontrolirano troše novac, upuštaju se u rizične spolne odnose, plešu na ulici… Hiposomnija je jedan od ključnih simptoma. Premda spavaju vrlo malo, osjećaju se puni energije.

Manična epizoda može imati i psihotične elemente koji su obično u okviru povišenog raspoloženja, npr. u smislu pojačane moći, utjecaja, veza s poznatim osobama. Osoba generalno ima osjećaj posjedovanja izuzetnih psihičkih i fizičkih sposobnosti.

Hipomanija je slična maniji

Osobe u hipomaniji imaju trajno neprikladno i povišeno raspoloženje koje traje najmanje četiri dana. Simptomi su gotovo identični simptomima manije, ali su manjeg intenziteta i različitog djelovanja na oboljelu osobu. Povećana je energija i aktivnost, društvenost, govorljivost, smanjena je potreba za snom, dolazi do bijega ideja, neodgovornog ponašanja.

Kod bolesnika se može javiti i razdražljivost s agresivnim ponašanjem. Unatoč smanjenom intenzitetu, okolina primjećuje i ovu hipomaničnu epizodu, no takva klinička slika ne dovodi do značajnijeg zakazivanja na radnom i socijalnom planu što je izuzetno bitno za procjenu globalnog funkcioniranja. Hipomanična epizoda najčešće ne zahtijeva bolničko liječenje, a u njoj se ne registriraju sumanutosti niti halucinacije.

Depresivna epizoda

Za razliku od osobe s velikim depresivnim poremećajem koja će za sebe reći da je depresivna, tužna, utučena i razdražljiva, ovdje će se depresivna epizoda kod osobe s bipolarnim poremećajem više prepoznati na licu i prema njegovom ponašanju. Neke će osobe radije naglašavati tjelesne tegobe nego osjećaj tuge.

Njihova postura je takva da ostavlja dojam jake patnje i ostarjelosti i kao takvi češće izazivaju sućut. Osoba odustaje od aktivnosti koje su ga prije veselile. Usporenih su pokreta, ali i misaonog tijeka. Osoba s depresivnom epizodom obično ima negativnu procjenu samoga sebe i svijeta, svoje budućnosti i svijeta općenito.

Također, u skladu s raspoloženjem, mogu imati psihotične simptome, npr. deluzije bezvrijednosti i grijeha, ideje osiromašenja, odnosa i progonstva. Osobito vrijedi istaknuti kako 15-20% neliječenih pacijenata od depresije počini samoubojstvo. Planiranje samoubojstva uvijek je povezano s visokim rizikom da ga i učine. Zato je važno da takve osobe potraže pomoć te da njihova okolina zna prepoznati ove simptome kako bi im mogla pomoći.

Ostali oblici bipolarnosti

U skupinu bipolarnog i srodnih poremećaja spadaju bipolarni poremećaj I. koji uključuje maničnu epizodu kojoj može prethoditi ili nakon nje slijediti hipomanična ili velika depresivna epizoda; bipolarni poremećaj II. koji zahtijeva najmanje jednu veliku depresivnu epizodu i najmanje jednu hipomaničnu epizodu; ciklotimični poremećaj koji u minimalno dvogodišnjem razdoblju imaju i hipomaničnu i depresivnu epizodu koja nije klasična manija, hipomanija ili velika depresija; te ostali bipolarni poremećaji koji mogu biti prouzročeni nekom psihoaktivnom tvari, lijekom ili drugim zdravstvenim stanjem.

Oskudni podaci, registar ne postoji

Bipolarni poremećaj čini 10-20% od ukupnog broja svih poremećaja raspoloženja. Prevalencija bipolarnog poremećaja iznosi 1% u svim populacijama, pa tako i u Hrvatskoj.

„Kod nas još ne postoji registar osoba oboljelih od bipolarnog poremećaja, što podatke čini oskudnima, no ono što možemo sa sigurnošću reći jest činjenica da je to jedan od deset najčešćih poremećaja u svijetu koji dovode do disfunkcionalnosti osobe koja od njega boluje. Kod ovog psihičkog poremećaja nasljedni čimbenici igraju veliku ulogu, pa je incidencija viša u krvnih srodnika nego u općoj populaciji. Osim toga, na razvoj bipolarnog poremećaja utječu i okolišni čimbenici. U nekim slučajevima, razvoj bipolarnog poremećaja može biti izravno povezan s vanjskim stresorima ili vanjski čimbenici mogu poslužiti kao okidač za bolest u osoba s genetskom predispozicijom. Tako trudnoća može biti osobito stresna za žene s pozitivnom obiteljskom anamnezom, što povećava mogućnost postporođajne psihoze“, tvrdi naš sugovornik.

Javlja se i kod muškaraca i kod žena

Za razliku od unipolarne depresije gdje je prevalencija dva puta veća u žena nego u muškaraca, bipolarni poremećaj se pojavljuje jednako često i kod muškaraca i kod žena. Simptomi bipolarnog poremećaja najčešće počinju za vrijeme ili nakon perioda puberteta između 12. i 20. godine života.

Ranija pojavnost bipolarnog poremećaja povezana je s pozitivnom obiteljskom anamnezom bipolarnosti. U većini slučajeva bipolarni poremećaj prezentira se fazom depresije i premda inicijalna faza manije nije česta, manja je vjerojatnost da će se pojaviti s godinama. Dijagnoza bipolarnog poremećaja se najčešće postavlja u kasnoj adolescenciji ili u ranoj odrasloj dobi s već jasnom pojavom simptoma za vrijeme puberteta.

Važno je liječiti biopolarni poremećaj

U liječenju oboljelih od bipolarnog poremećaja potrebno je ne samo otkloniti simptome poremećaja, već postići stabilnu remisiju tj. stanje odsutnosti aktivne faze bolesti ili prolazno popuštanje nekih simptoma u pacijenata. Osim toga, nužno je prevenirati novu depresivnu ili maničnu epizodu.

Cilj je uspostaviti stanje normalnog funkcioniranja na razini prije pojave same bolesti. Temelj liječenja bipolarnog poremećaja čine psihofarmaci. Koriste se različite skupine lijekova: stabilizatori raspoloženja, antipsihotici i antidepresivi te hipnotici i anksiolitici kao dodatna terapija. Ovisno o kliničkoj slici i motiviranosti pacijenta može se primjenjivati kognitivno-bihevioralna, obiteljska ili psihodinamski orijentirana psihoterapija.

„Manične epizode započinju naglo i traju od par tjedana do nekoliko mjeseci. Depresivne epizode traju od nekoliko mjeseci pa do godinu dana. Ukoliko se ne liječe, mogu rezultirati zloporabom alkohola i ilegalnih psihoaktivnih tvari što u konačnici dovodi do nastanka dualne dijagnoze koja kompromitira i komplicira kasniji tijek liječenja. Najgora posljedica koja nastaje zbog neliječenja jest suicidalno ponašanje. Oko 35% osoba s bipolarnim poremećajem pokuša samoubojstvo, dok ih njih 20% samoubojstvo i izvrši“, zaključuje dr. Ćelić.

Autor:Daniela Delale
Subota, 03. travnja 2021. u 10:47

ZADNJE VIJESTI

ANALIZIRALI I POTRES

INFORMIRAJTE SE

ZBOGOM NAPETOSTI

PAZITE ŠTO RADITE

Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article