петак, март 14, 2025
Blog Stranica 1972

Poremecaj licnosti

Pod poremecajem licnosti misli se na ustaljeni i duboko ukorijenjeni nacin ponašanja i razmišljanja koji se smatra društveno neprilagodjenim ili abnormalnim. Skup ponašanja koji se najcešce poistovjecuje s neuroticnošcu. Poremecaji licnosti ne moraju biti uocljivi kao psihicki problem, ovde ipak nije riec o potpuno svesnom nacinu ponašanja. Naime, zbog same krutosti i neprilagodljivosti karaktera osoba se za razliku od zdrave osobe ne zna, a bez pomoci strucne terapije uglavnom i ne može ponašati drugacije od naucenog kalupa. Uz razne poremecaje licnosti, vrlo cesto javljaju se i psihicki poremecaji poput depresije ili fobija.
Poremecaj licnosti može negativno uticati na posao, porodicni život i društvene kontakte osobe. Treba imati na umu da kod razlicitih osoba postoje razlicito intenzivni poremecaji, od blagog do vrlo ozbiljnog, zavisno od toga koliko je poremecaj uticao
na ponašanje i sposobnost objektivnog razmišljanja. Dok vecina osoba može živeti prilicno normalno uz blagi poremcaj licnosti (krute crte licnosti), u periodu povecanog stresa simptomi poremecaja ce biti uocljiviji i uzrokovati probleme u normalnom
funkcioniranju.
Osobe s poremecajem licnosti poseduju nekoliko zajednickih crta ukljucujuci: manjak samopoštovanja, poteškoce u uspostavljanju i održavanju uspešnih meduljudskih odnosa, neprikladne emocionalne reakcije, specifican nacin na koji doživljavaju sebe i druge.
Što se tice uzroka jednako su brojni kao i osobe koje pate od poremecaja. Uz genetske odrednice najcešce je riec o neodgovarajucem vaspitanju ili životnom okruženju koji je potisnuo normalan emocionalni razvoj.
Poremecaje licnosti najcešce se diele na:
Grupu A (ekcentricna grupa):
Paranoidna licnost
Šizoidna licnost
Šizotipna licnost

Grupa B (dramaticna grupa):
Antisocijalna licnost
Narcisoidna licnost
Histrionska licnost
Granicna licnost (Emocionalno nestabilna licnost)

Grupa C (bojažljiva grupa):
Povucena licnost (koja izbegava)
Nesamostalna licnost (ovisna, nesigurna)
Opsesivno-kompulzivna licnost

Kakva veze imaju zubi sa memorijom?

čini se da zubi imaju veći značaj za našu memoriju nego što smo ranije mislili, rekao je novinaru France pressea profesor psihologije na švedskom univerzitetu Umeaa, Jan Bergdahl, stomatolog i jedan od autora istraživanja.

U istraživanju, delu šire studije o ljudskom pamćenju, od 1988. je sudelovalo 1.962 ljudi u životnom razdoblju od 35 do 90 godina. Naučnici su nastojali da uporede memoriju osoba koje imaju zube i memoriju onih sa veštačkim zubima.

Rezultati ranije izvedenih istraživanja japanskih naučnika nad pacovima i majmunima pokazali su vezu broja zuba u vilicana životinja i njihove memorije, prof. Bergdahl istice kako je ovo istraživanje važno jer je prvo takvo sprovedeno nad ljudima. Takode istice kako zajedno sa grupom kolega naučnika uskoro namerava da objavi precizne podatke o tomekoliko zuba osoba mora da izgubi pre nego što to pocne da utiče na njenu memoriju. Bergdahlov tim takode namerava da istražit na koji nacin gubitak zuba utice na gubitak memorije i kakav uticaj na memoriju imaju zubni implantati.

Profesor istice kako bi ovo istraživanje u buducnosti moglo da znatno utice na brigu o zubima kod osoba trece životne dobi. Mislim da cemo svi dvaput promisliti pre nego što se odlucimo na vadenje zuba, veruje švedski profesor.

Zavisnička veza alkohola i pušenja

Dovoljno je da ljudi kod druženja uzmu nekoliko limenki piva i da raspolažu kutijom cigareta. Uz razgovor se pijucka pivo i puši i sve izgleda sasvim normalno. Sveža naučna otkrića grupe istraživača s Purdue University u SAD, otkrivaju nove i zanimljive činjenice, izgleda postoji neka veza između potrebe za cigaretom i alkohola. Očigledno je da jedno vuče drugo, nova čaša piva traži novu cigaretu i tako redom!

I vi u mozgu imate centar za uživanje!
Za eksperimente naučnici su izdvojili 60 dobrovoljaca od kojih je polovina dobijala uobičajeno piće tonik/votka, a druga polovina je dobijala samo tonik. Istovremeno je merena njihova želja za pušenjem. Dobiveni rezultat je više nego zanimljiv, kod grupe koja je pila alkohol, potreba za pušenjem je bila 35% veća! Stefan Tiffany koji je predvodio multidsiciplinarni istraživački tim, kaže, kad čovek želi da puši, srce ubrzava rad, koža postaje vlažnija, dlanovi se znoje, a temperastura prstiju naglo padne. Po svemu sudeći veza alkohol/pušenje dolazi iz centra u mozgu koji možemo nazvati centar za uživanje (pleasure center). Nekoliko, a najviše desetak sekundi nakon uvlačenja duvanskog dima, nikotin i oko 4000 drugih hemijskih jedinjenja dolazi u mozak, gde logično, izazivaju svoje delovanje. Sada se čini izvesnim da ta mešavina hemikalija direktno ide na taj centar za uživanje, a alkohol se na isti način tome pridružuje! Istraživači idu tako daleko da kažu kako se sa prestankom pušenja uz pivo ili neko drugo alkoholno piće, može bitno popraviti svoje raspoloženje preko vikenda. Sledi još jedan zaključak, želite li da prestanete sa pušenjem, trebali biste da prestanete da pijete najmanje 6 meseci jer uzajamna zavisnička veza alkohola i pušenja vrlo je jaka.

Prehrambeni aditivi

Poznato je da se mnogim prehrambenim proizvodima dodaju prehrambeni aditivi, odnosno, prirodne i sinteticke kemijske tvari da im se produži trajnost, poveca prehrambena vrijednost, da bi se olakšala prerada i pripravljnje hrane te da bi se poboljšali okus, boja, miris, sastav ili izgled. Mnogi se protive upotrebi aditiva, no ponekad, doista s pravom, aditivi mogu biti vrlo znacajni (Drvo znanja).

Gotovo sve namirnice bez dodatka aditiva u kratkom se roku pocinju kvariti. Ponekad to kvarenje nije toliko izraženo pa se zrnca šecera samo skrutnu u grumen te je neprikladan za upotrebu. Druge namirnice, poput mljecnih proizvoda, mesa, ribe, voca i povrca rado se ukisele, užegnu, usmrde ili istrunu te hrana postaje cak i otrovna. Stoga se dodaju aditivi tj. konzervansi koji usporavaju ili sprjecavaju rast mikroorganizama u hrani te drugi, pod nazivom antioksidansi koji usporavaju propadanje masti i ulja. Postoje i konzervansi koji održavaju vlažnost hrane ili je suše, ovisno što se traži, ili stvaraju preduvjete za djelovanje drugih aditiva. Nadalje, neki aditivi ocvršcuju, glaziraju, prekrivaju ili razrahljuju hranu, pa joj na taj nacin produžuju vijek trajanja.

Najbrojnija skupina aditiva su sredstva za korekciju boje, mirisa i sastava, a napose ona za poboljšanje okusa. Sve zajedno znamo pod imenom kozmeticki aditivi ili senzorni modifikatori jer mijenjaju naš doživljaj hrane. Mnoge namirnice tijekom procesa proizvodnje izgube vecinu vitamina i minerala koji se naknadno dodaju. Aditivi su važni kod pripremanja hrane za oboljele od šecerne bolesti ili kod osoba koje zbog drugih zdravstvenih razloga moraju ograniciti unos energije i natrija.

E-brojevi

Na naljepnici gdje je naveden sastav proizvoda na odredenom artiklu, ponekad se mogu pronaci mnogi aditivi oznaceni E-brojevima. Ti brojevi odnose se na umjetne i prirodne aditive cija je upotreba odobrena u zemljama Europske zajednice. E-brojeve imaju mnoga bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgtori, sredstva za zgušnjavanje dok ih sladila, otapala i sredstva za izbjeljivanje, skrucivanje i pojacavanje okusa nemaju.

Preporuka strucnjak je da jedemo što manje preradene hrane, a što više prirodne hrane. No, u današnjem svijetu je to prakticki nemoguce. Upotreba aditiva omogucuje bolje iskorištavanje namirnica što je potrebno uzeti u obzir u svijetu u kojemu je toliko gladnih. Nadalje, bez aditiva, da se bi hrana pokvarila, hrana bi se moral dopremati svakodnevno i u malik kolicinama što je nemoguce u velikm gradovima s užurbanim nacinom života. Uz to, izbor namirnica bio bi oganicen zbog sezonskog dozrijevanja plodova i zbog manjeg broja preradevina.

Problem nastaje na poledini medalje. Nemoguce je zabraniti neogranicenu upotrebu aditiva pa mnogi aromatski preparati nemaju svoj E-broj i ne moraju se oznacavati na deklaracijama o sastavu namirnica. To znaci da su moguce zlouporabe. Osim toga, mnogi aditivi mogu u nekih stvoriti razlicite zdravstvene reakcije poput alergije, astme, probavnih smetnji ili hiperaktivnosti u djece. Neke su zemlje potpuno zabranile upotrebu odredenih aditiva.

Opasni nenavedeni dodaci

Uz navedene aditive na deklaraciji, proizvod cesto može sadržati i nespomenute aditive poput zaostatka tvari korištenih za pospješivanje rasta ili procesa proizvodnje. Takoder, poznato je da voce i povrce, kao i žitarice koji se nalaze na prodajnom mjestu cesto sadrže ostatke insekticida i fungicida.

Nakon klanja stoke, u meso cesto znaju dodavati kemikalije za konzerviranje, omekšavanje ili boju. Nesilicam se u hranu dodaju aditivi koji bojaju žutanjak no, to se ne navodi na kutiji s jajima.

Zamke u deklaracijama

Deklaracija mnoge zbunjuje i cesto stvara pogrešan dojam. Primjerice, ako proizvod ima u deklaraciji naveden nizak sadržaj soli i šecera, ne znaci da ih ima u maloj kolicini vec da s u naknadno dodani. Isto tako, bez umjetnih sladila u pravilu znaci da je dodan šecer, dok bez šecera znaci da artikal sadrži umjetno sladilo. Još jedna zamka leži u rijeci prirodan jer sve što je prirodno ne znaci da je i dobro. Neka prirodna bojila ne moraju biti prirodna za hranu kojoj su dodana.

Razumijevanje deklaracije kao i njeno redovito citanje omogucit ce nam da koliko toliko kontroliramo unos aditiva u organizam. Ubrzo, mnogi ce doci do zakljucka da je sastav vocne kreme i juhe iz vrecice gotovo identican ciji su glavni sastojci šecer, škrob i masnoce. Pojedini su sastojci na deklaraciji napisani redom, prema zastupljenosti, pa ako je namirnica sastavljena vecinom od šecera i škroba, ta ce dva elementa biti na vrhu popisa dok ce boje, konzervansi, emulgatori i stabilizatori biti navedeni svojim pravim imenom ili pod svojim E-brojem. Sredstva za pojacavanje i poboljšavanje okusa navode se medu zacinima.

Proširene vene

Pojava celulita i tamno plavih mrlja na nogama prvi su znaci lose venske cirkulacije. To nije samo estetski i kozmeticki problem, vec i upozorenje da nesto nije u redu sa vasim zdravljem. Kada zidovi vena, cije kontrakcije potiskuju krv navise prema srcu, izgube elasticnost krv ne uspeva da savlada silu zemljine teze i zadrzava se na periferiji. Vremenom slabi i funkcija venskih zalistaka koji, takode, potpomazu cirkulaciju. Zato se na venskim sudovima stvaraju prosirenja, koja su podlozna cestim zapaljenjskim procesima.

Prosirene vene se najcesce javljaju kod osoba ciji posao zahteva dugotrajno stajanje, kod onih sa vecom telesnom tezinom od normalne i tokom trudnoce. U trudnoci, prosirenja nastaju zbog preteranog opterecenja nogu usled povecane telesne tezine i ova laksa tegoba obicno nestaje nakon porodaja, bez lecenja. Utvrdeno je da nasledni faktori takode uticu na nastanak ove bolesti, tipicne za savremenu zenu.

Svako ko je izlozen riziku da dobije prosirene vene, trebalo bi da se pridrzava sledecih pravila:

– Ako dugo stojite, pokusajte sa jednostavnim vezbama: nekoliko puta se podignite na prste i spustite, a zatim blago odignite nogu od zemlje i savijte je u kolenu i kruzite stopalom. Ovako se aktiviraju misici potkolenice i krv se potiskuje nagore.

– Izbegavajte toplotu – kupanje vrucom vodom, dugotrajno izlaganje suncu ili boravak u blizini grejnih uredaja, narocito u automobilu, jer se pod uticajem toplote sire krvni sudovi, sto nosi rizik od zapaljenja i sitnih potkoznih krvarenja. Spavajte sa blago podignutim nogama jer se tako smanjuje uticaj gravitacije i pospesuje povratak venske krvi u srce.

– Izbegavajte cigarete i regulisite telesnu tezinu. Prekomerna tezina izlaze srce i pluca vecem naporu, sto prouzrokuje zastoj u venskoj cirkulaciji. Nikotin iz cigareta smanjuje „oksigenaciju (primanje kiseonika) krvi u plucima.

– Kontrolisite funkciju organa za varenje. Neka u vasoj ishrani bude dosta voca i povrca. Pikantna hrana, alkohol i kafa u manjim kolicinama nisu stetni, jer uticu na suzavanje krvih sudova.

– Uska odeca narusava normalnu cirkulaciju. I obuca treba da bude pazljivo odabrana – udobna, komotna, stikle ni previse visoke ni previse niske. Elasticne carape vrse umeren pritisak na krvne sudove i njihovo nosenje moze biti korisno, ali se prethodno treba konsultovati sa lekarom.

– Kada ste na putovanjima mislite na zdravlje svojih vena. Bez obzira da li ste u avionu, vozu, autobusu ili automobilu (ako ne vozite) ispravite noge u kolenima, radite vezbe koje povoljno uticu na cirkulaciju i uvek kada je to moguce napravite po koji korak.
Akcija

Fizicka aktivnost je veoma korisna ali svi sportovi nisu podjednako dobri za cirkulaciju. Najbolji su dzoging i plivanje. Dzoging utice na poboljsanje misicnog tonusa i cirkulacije, ako se praktikuje na meksoj podlozi (nikako asfalt) i u odgovarajucoj obuci. Plivanje aktivira sve misice i poboljsava cirkulaciju jer u vodi nema gravitacije. Biciklizam se takode preporucuje zato sto su tada pokreti nogu harmonicni i povecava se tonus misica. Ali, vozite bicikl po ravnim terenima da biste izbegli preterani napor koji dovodi do ubrzanog rada srca i povecanja krvnog pritiska. Tenis moze da bude opasan za osobe sa prosirenim venama, jer zahteva nagle i brze kontrakcije misica i obicno se igra na tvrdim podlogama, sto moze da pogorsa stanje venskih zalistaka.

Nezna stopala

Posle dugog i napornog dana posvetite malo nege vasim stopalima, prijace im. Prvo ih potopite u vrucu vodu u koju cete dodati 2-3 soljice maslinovog ulja ili jednu saku eukaliptusovog lisca. Drzite noge u ovoj mesavini 15 minuta, a zatim prospite vodu i u istom lavoru napravite kasu od jedne solje nekuvanih zobenih pahuljica i cetvrt solje vode. Dobro izmasirajte stopala pripremljenom kasom, narocito pete, palceve i delove koji trpe najveci pritisak dok hodate, jer se na njima najcesce stvaraju zadebljanja, a zatim odstranite zobene pahuljice mokrom krpom. Kamenom za pete cete najlakse ukloniti zadebljanja. Izaberite dovoljno veliki, kako biste mogli da ga drzite u saci. Trljajte stopalo dovoljno snazno ali i pazljivo da ne biste povredili kozu. Nemojte to ciniti previse cesto – najvise jednom nedeljno, jer ce se inace brze stvarati nova zadebljanja. Trebalo bi da imate svoj licni kamen za pete. Dobro ga operite i osusite nakon svake upotrebe. Bas kao i cetkica za zube i kamen ima svoj rok trajanja. Ako primetite da vise ne moze da vam dobro uglaca stopalo, zamenite ga. Stopalo je prepuno akupunkturnih i refleksoloskih tacaka, koje odgovaraju razlicitim organima i delovima tela. Cak i ako ne znate njihov precizan raspored, masaza ce vam prijati mada je ne obavlja profesionalac. Mozete zamoliti nekog od ukucana ili pokusati sami da vrsite pritisak na odredene tacke. Uz koristan nadrazaj sitnih neuroloskih vlakana, poboljsacete cirkulaciju krvi i ubrzati eliminaciju toksicnih materija iz celija.

https://www.srpskadijaspora.info/prof-dr-vladan-popovic-hirurgija-prosirenih-vena-lek-za-lak-hod/

 

Herpes

Herpes je infekcija prouzrokovana sa dva razlicita ali usko povezana virusa – herpes simplex tip 1 (HSV-1) i herpes simplex virus tip 2 (HSV-2). Do infekcija sa oba tipa virusa lako dolazi, oba izazivaju slicne simptome. Moze se pojaviti oko usana ili u blizini njih, u ustima – oralni herpes, ili blizu polnih organa onda je to genitalni herpes.

Simptomi herpesa koji se pojavljuje oko usana ili u ustima su pojava svraba na usni ili oko nje, to mesto je crvenije i toplije od okolne koze. Obicno dan posle to mesto nabubri i na njemu se formiraju plikovi puni tecnosti.

Simptomi genitalnog herpesa su crvenilo, bol u inficiranoj zoni, plikovi, peckanje prilikom uriniranja.

Vecina ljudi nema simptome i ne zna da nose ove viruse, dok se ponovo ne inficiraju.

Kako se herpes prenosi?

Herpes se prenosi dodirom, poljupcem, seksualnim konaktom. Sluzokoze su veoma osetljive na infekciju, dok se preko koze prenosi samo ako je koza ostecena, npr. postoje opekotine, posekotine ili neka druga vrsta zapaljivog procesa.
Sto se tice genitalnog herpesa mogucnost da se infekcija prenese sa partnera koji je inficiran ali nema simptome na drugog je samo 10%.

Posle inficiranja virusom herpesa simptomi kod primarne infekcije se javjaju nakon 2 do 3 nedelje, mada period moze biti i kraci i duzi.
Simptomi se obicno zalece za 2 nedelje, mada je infekcija dugotrajnija i bolnija kod ljudi koji pate od neke druge bolesti koja slabi imuni sistem kao sto su leukemija ili HIV.

Simptomi se mogu ublaziti hladnim oblogama, mesto gde se pojavila infekcija treba odrzavati suvim jer vlaga usprava zaceljivanje, bol i groznicu ublazava aspirin ili neki drugi analgetik i antipiretik.

Virusi herpesa se ne mogu potpuno izleciti tj. unistiti. Oni se samo povlace a prouzrokuju ponovne simptome nakon nekoliko meseci.Ponovna pojava simptoma herpesa se javlja kod oprilike 50% ljudi koji ga nose u organizmu a ponovna pojava je takodje individualna pa se kod nekih javlja retko a kod nekih veoma cesto vise od 6 puta godisnje. Javlja se ponovo kada padne otpornost organizma usled stresa, hirurske intervencije, menstroacije, opekotina od sunca i.td. Mogucnost ponovne pojave simptoma mozemo spreciti urednim zivotom, pravilnom ishranom, dovoljnom kolicinom sna i odmora, uravnotezenom psihom.

Infekcije urinarnog trakta – šta (ne) znamo i kako da se čuvamo?

Utice li hrana na raspoloženje?

Veza izmedu hrane i raspoloženja vekovima intrigira coveka. Konzumiranje hrane za covjeka predstavlja poseban užitak i, kada i koliko je to moguce, jede hranu koju voli, a izbegava onu koja mu ne prija. Tri hiljade godina stare Aryuvedske sage opisuju kako na prirodni telesni ritam uticu doba dana, sezone i hrana. Sada, novija istraživanja sve cešce razmatraju opravdanost starih verovanja, a posebno su interesantna ona o uticaju hrane na hemijske materije u mozgu. Postoje teorije da hrana utice na otpuštanje i cirkulisanje odredenih materija koje se nazivaju neurotransmiteri. Neurotransmiteri prenose informacije koje odašilje mozak te pri tom uticu izmedu ostalog i na raspoloženje, apetit, razmišljanje, osecanja, ponašanje. Serotonin, dopamin i norepinerfin su neurotransmiteri, koji su, kako se veruje, najosjetljiviji na odredene komponente hrane.

Serotonin je odgovoran za osecanje optimizma, opuštenosti i uopsteno, osecanje zadovoljstva. U zavisnosti od dobu dana, serotonin može uzrokovati pojacano osjecanje umora i iscrpljenosti. Visok nivo serotonina rezultira depresijom, poteškocama u spavanju, slabom koncentracijom i pojacanom željom za hranom.

Dopamin i norepinerfin odgovorni su za stanje budnosti, uzbudenje, mentalnu oštrinu i pojacanu aktivnost. Nizak nivo rezultira depresivnim raspoloženjem, umorom i slabom koncentracijom, dok visok nivo moze uzrokovati anksioznost i nemir.

Mozak ove neurotransmitere sintetizira iz aminokiselina. Triptofan i tirozin su aminokiseline koje igraju najvecu ulogu u vezi izmedu hrane i raspoloženja: triptofan se prevodi u serotonin, a tirozin je sastavni dio dopamina i norepinerfina.

Hrana od koje postajete energicni

Ukoliko se osecate tromo, namirnice bogate proteinima mogu «podici» Vaš energetski nivo da željenog nivoa. Proteini, kojih u velikim kolicinama ima u mesu, mleku, ribi, soji i mahunarkama, snabdece mozak tirozinom koji ce se potom prevesti u dopamin i epinerfin. U roku od nekoliko sati osjecati cete se energicno, spremni za akciju i puni samopouzdanja.

Ipak, imajte na umu, proteinski obrok nije dobro konzumirati pre spavanje jer bi u tom slucaju san mogao izostati.

«Antidepresivi» na tanjiru

Ukoliko želite da se opustite i smirite, sastavni deo Vašeg jelovnika trebalo bi da budu ugljenihidrati – testenina, povrce bogato skrobom, žitne pahuljice, integralna peciva. Ugljenihidrati povecavaju apsorpciju triptofana koji se u mozgu prevodi u serotonin. U roku od 30-tak minuta pošto ste pojeli ugljenohidratni obrok, osecatece te se smireno i opušteno.

Ipak, svi ugljenohidrati ne deluju jednako na opuštanje. Najbolje je konzumirati kompleksne ugljikohidrate (cele žitarice i njihove proizvode koji ukljucuju integralne pekarske proizvode, integralnu testeninu i pirinac). Kompleksni ugljenihidrati razgradjuju se kroz duži vremenski period te tako omogucavaju stalnu cirkulaciju serotonina tijelom.

Iako je triptofan aminokiselina, dakle sastavni deo proteina, konzumiranje proteina nema smirujuci efekt. Razlog tomu je što se proteini sastoje od velikog broja aminokiselina koje se medusobno takmice za ulazak u mozak. S obzirom da je triptofan velik molekul, prednost ce imati one manje, te ce triprofanu biti uskracen prelaz kroz moždanu barijeru.

Postoji li veza izmedu odredene hrane i hemijskih materija u organizmu koje uticu na raspoloženje, pokazace vreme, odnosno studije koje ce se, do konacnih zakljucaka i preporuka, nastaviti sprovoditi.

U meduvremenu, ne bi trebali zanemarivati svoja ocekivanja vezana uz hranu. Jer, ukoliko verujemo da ce nas konzumiranje odredene hrane i pica uciniti sretnima i popraviti naše raspooženje, onda verovatno i hoce, cak i ukoliko namirnica ne sadrži «magicni» sastojak. Nema sumnje da ukus hrane i užitak konzumiranja iste može uciniti da se osecamo dobro! Dobra hrana, u dobrom društvu nesumnjivo podiže raspoloženje. Prema tome, odgovor na pitanje iz naslova je potvrdan.

Cimet – poboljšava ukus i raspoloženje

Cimet se još pre 4500 godina pominje u jednom starom kineskom herbarijumu ali su za njega znali i Egipcani i Fenicani. Na istoku je tokom milenijuma korišcen protiv prehlada, povišenih temperatura, otežanog varenja, nadimanja, meteorizma i zamora.

Evropljani su ga otkrili 1500. godine kada su Portugalci zauzeli Cejlon. Urodjenici sa ostrva uzimali su ga kao lek protiv zamora i za jacanje energije. Pušili su ga i koristili u obliku mirisnih ulja.

Cena cimeta kao zacina je tada bila neverovatno visoka, pa su Holandani i Portugalci sto godina ratovali da bi ga se domogli.

Kasnije, kad su Englezi okupirali Cejlon, stavili su monopol na taj proizvod. Tek pri kraju XIX veka cimet je prestao da bude engleski ekskluzivitet i proširio se po celom svetu.

Bolji su štapici

Najviše se ceni cimet sa Madagaskara, ali i onaj sa Cejlona i Sejšela. Prodaje se u prahu i u štapicima. Bolje ga je kupiti u štapicima zato što cimet u prahu može da bude pomešan sa manje kvalitetnim vrstama. Štapici u stvari predstavljaju urolanu koru drveta koja se kasnije struže radi posipanja hrane.

Kako se koristi

Cimet se dobro slaže s cajem i vinom, a ne slaže se s masnocama koje ogranicavaju svojstva koja stimulativno deluju na nervni sistem i krvotok.

Da biste u potpunosti koristili energetski potencijal cimeta, obratite pažnju s cime cete ga kombinovati.

DA

– u caju

– s kiselim mlekom

– s vinom – posipati meso

NE

– posipati šlag

– posipati sladoled

– stavljati ga u mleko i kremove

– posipati kajganu

– stavljati ga u vodu za kupanje

– mirisati ga više puta tokom dana

– sagorevati ga s tamjanom

Dosadan i pasivan posao može ubrzati smrt

Osobe koje vecinu svog radnog života provedu na poslu gdje mogu vrlo malo utjecati na ono što rade i kako ce to raditi umiru ranije nego njihovi poslodavci koji mogu donositi odluke, bar tako ukazuju novija istraživanja.

Dr. Benjamin C. Amick III, University of Texas Health Science Center Houston, i njegove kolege kažu kako osobe s malom mogucnošcu donošenja odluka o poslu umiru ranije od onih na vrlo zahtjevnim radnim mjestima. Mnogi poslovi nad kojima uposlenici nemaju kontrolu ukljucuju ponavljane radnje s vrlo malo varijacija vještina koje koriste. To sprjecava ljude da se više angažiraju oko svog posla. Ako ljudi ne rade znacajne poslove, to utjece na njihovo zdravlje, kaže Amick, jer zbog toga je veca vjerojatnost da ce razviti neki oblik rizicnog ponašanja. Osim toga, pasivni poslovi, na kojima se ljudi bore da ostanu budni i koncentrirani, mogu cak biti i jako stresni, objašnjava on. Prethodna istraživanja su pokazala kako nezanimljivi poslovi mogu uzrokovati otpuštanje hormona stresa.

Ova se otkrica temelje na istraživanju fizickih i psiholoških radnih stanja clanova 5 000 kucanstava. Istraživaci su pratili sudionike istraživanja od 1968. do 1991, godine odredujuci udio vremena koji osoba provede na razlicitim vrstama poslova. Poslovi su bili grupirani s obzirom na mogucnost odlucivanja o radu, psihološkim zahtjevima, sigurnosti, potpori i fizickim zahtjevima. Rezultati su objavljeni u casopisu Psychosomatic Medicine.

DR. Amick i njegov tim su otkrili kako ljudi koji donose najmanje odluka imaju 43% vecu vjerojatnost da ce prije umrijeti nego osobe koje imaju veliku mogucnost odlucivanja. Taj povecan rizik traje još 10 godina nakon što osoba napusti taj posao.

Osobe koje radni vijek provode na pasivnom poslu opisanom kao nezahtjevan i bez kontrole nad tim što i kad se radi, imaju 35% vjerojatnosti da ce umrijeti 10 godina nakon što napuste taj posao. Nasuprot, osobe koje provode svoj radni vijek na psihološki zahtjevnim poslovima ne pokazuju vecu vjerojatnost prijevremene smrti u usporedbi s osobama ciji je posao manje stresan.

Istraživanje ukazuje kako osobe koje rade u ugodnom radnom okruženju, punom potpore i sigurnosti te s vrlo umjerenim fizickim zahtjevima ne žive duže od osoba koje nemaju te prednosti na poslu.

Osobe koje rade na poslovima gdje nemaju autonomiju nad radnim procesom trebale bi poraditi sa svojim nadredenima na tome da dobiju više kontrole nad poslom koji rade, preporucuje dr. Amick. Povecan osjecaj kontroliranja posla osoba ima ako koristi više vještina za njegovo obavljanje, ako ima više mogucnosti odlucivanja o tome što i kada ce raditi, a na taj nacin radnik postaje i bolji timski igrac.

Dr. Amick kaže kako je potrebno radnicima dati barem vrlo skroman osjecaj kontrole nad svojim radnim mjestom jer to ima utjecaja na trajanje njihova životnog vijeka.

Hepatitis A – bolest prljavih ruku ruku

Virusni hepatitis je zapaljenje jetre koja uzrokuje oštecenje jetrenih ćelija (hepatocita). Prouzrokuju ga razliciti virusi – A, B, C, D i E. Osim ovih virusa, akutni hepatitis mogu prouzrokovati i drugi virusi kao npr. Cytomegalovirus, Epstein-Barr virus, Coxackie virus i dr.
Virusni hepatitis cesta je bolest savremenog covecanstva. Razlika medu pojedinim tipovima hepatitisa je u nacinu prenosa, zastupljenosti medu populacijom, nacinu na koji dolazi do oštecenja jetrinih ćelija i posjedicama koje ova bolest može uzrokovati. Infekcija bilo kojim tipom virusa hepatitisa može uzrokovati akutni virusni hepatitis dok virusi B, C i D u jednog dela bolesnika mogu uzrokovati i hronicni hepatitis.

Hepatitis A, poznat i kao bolest prljavih ruku, pojavljuje se sporadicno ili u epidemijama, a do infekcije dolazi konzumiranjem hrane ili vode kontaminirane virusom hepatitisa A (tzv. fekalno-oralni put zaraze). Zato rizik zaraze virusom hepatitisa A najviše zavisi od higijenskih i sanitarnih uslova života. Najcešci je kod dece i mladih osoba.
Osoba je najviše zarazna nedelju dana pre pocetka simptoma i tokom prve nedelje trajanja simptoma. Prosecno razdoblje od trenutka zaraze do pojave simptoma (inkubacija) je 28 dana. Simptomi se cešce ocituju kod odraslih nego kod dece i uglavnom pocinju naglo – povišena temperatura, umor, gubitak apetita, mucnina, bolovi u stomaku u podrucju jetre, tamna mokraca, svetla stolica, žuta boja kože i beonjača. Jetreni enzimi (serumska alanin aminotransferaza – ALT i aspartat aminotransferaza – AST) su povišeni i cesto pokazuju vrlo visoke vrednosti. Simptomi obicno traju manje od dva meseca, s tim da se vecina bolesnika oporavi za šest meseci bez ikakvih posledica, drugim recima ne postoji hronicni oblik ove infekcije.
Posebno lecenje hepatitisa A ne postoji. Pacijenati treba da miruju tokom jedne do cetiri nedelje posle postavljene dijagnoze i konzumirati hranu bogatu belancevinama. Trenutno postoji dosta pouzdana vakcina koja daje 90%-tnu zaštitu od hepatitisa A, a preporucuje se osobama koje odlaze u podrucja gdje je ucestalost ove bolesti dosta velika. Zaštita traje najmanje 20 godina.

Kako spreciti hepatitis A? – Uvek prati ruke nakon korišćenja WC, promene pelena, pripreme i konzumacije hrane…

Jabuka

Potice iz Azije (severozapadni deo Himalaja), gajena je 1000 godina pre nove ere. Rasprostranjena je sirom sveta, poznato je oko 10.000 kulturnih sorti sa jestivim plodom razlicite velicine, boje, oblika, ukusa i vremena dozrevanja pa je na trpezama širom sveta rasprostranjena tokom cele godine.
Jabuka je oduvek imala sjajnu zdravstvenu reputaciju. Bogata mineralima, vitaminima A,B1,B2,C…a siromašna kalorijama (samo 45 kal. na 100gr.), koristi se protiv anemije, reumatizma, nesanice, zamora, gojaznosti, lupanja srca, bolje varenje hrane, katara creva i želutca za negu i regeneraciju kože i dr.
Jabuka za zdravlje i vitkost- pouzdano umiruje glad daje osjecaj punoce i sitosti, rastvara masne celije i celulit, a zahvaljujuci pektinima pouzdano ima antiholesterolska svojstva. Jabukovo sirce prema dr. Dzervisu, sadrzi visok procenat kalijuma, kljucnog minerala koji vezuje sve druge. Smanjuje osjecaj gladi, Za mršavljenje ujutru piti našte srca cašu vode sa 1 do 2 kašicice jabukovog sirceta, bez zasladjivanja, 60 dana.
Umesto jabukovog sirceta moze se piti nezasladjen caj od kora ploda jabuke.

Za bolji rad srcanog misica- tri puta dnevno piti sok iscedjen iz svežih jabuka, po jednu casu pola sata pre jela ili jedan sat posle jela.

Za umirenje kao blagi sedativ i za miran san- jesti jabuke kuvane u vinu ili vitaminski caj od sušenih jabuka. Može se jesti i vocna salata od jabuka i banana prelivena medom i sokom od limuna ili pomorandze.

Protiv depresije, melanholije i potištenosti- kupati se u toploj vodi u koju se doda 5l. jabukovog sirceta i 1l. caja od smrekovih bobica.
Protiv glavobolje prouzrokovane povisenim pritiskom, piti jabukovacu i ušmrkavati po 10 kapi jabukovog sirceta u nos 3 do 4 dana pre i posle podne.

Jabuke odlicno deluju na sistem za varenje. Jabucne i vinske kiseline koje one sadrže regulišu kiselost želutca, pa pomažu varenje belancevina i masnoca. Izvrsne su za cišcenje organizma od otrova jer potstcu rad jetre i mokrenje, cime pomažu pri razgradjivanju mokracne kiseline. Zbog tih osobina korisne su kod problema sa jetrom i žuci, gastritisa, cirova organa za varenje, gihta, zadržavanja tecnosti, mokracnih kamenaca i glavobolje.

Protiv proliva- jesti nastruganu jabuku koja je ostavljena da malo odstoji ili jednu kašiku praha napravljenu od osušenih ljuski jabuke kuvati 15 minuta u 200g. vode ili mleka pa to piti umesto vode.

Protiv zatvora- Svakog dana pojesti po jednu pecenu jabuku s hlebom sve dok se zatvor ne otkloni.

Ublazite simptome starenja kose

Kao sto vec posle 30. godine koza lica pocinje da stari i da se bora, zbog cega morate da koristite anti-age krene, tako se menja i kvalitet kose. Tokom vremena ona gubi svoj sjaj i sve vise se pojavljuju sede vlasi. Ovo se ne moze spreciti, ali pomocu novih kozmetickih preparata, koji su namenjeni bas ovakvoj kosi, mogli bi ste da ublazite simptome starenja kose.

U periodu od 4 do 6 godina raste zdrava kosa i to otprilike 1 centimetar mesecno. Nakon toga kosa pocinje da otpada, praveci mesta za nove vlasi, koja ce izrasti iz istog korena. Medjutim kako starimo, dolazi do poremecaja u ovom procesu. Kod zena za vreme menopauze dolazi do smanjenja produkcije estrigena i kvalitet kose pocinje da se menja. Posto se smanjuje cirkulacija krvi u korenu kose, u nju ne dopire dovoljno hranjivih sastojaka. Posledice toga su da nova kosa raste mnogo sporije i njen kvalitet je mnogo losiji. Poredjenja radi kod devojaka izmedju 20 i 30 godina na glavi se nalazi oko 280 dlaka po kvadratnom centimetru.

Do 70-te godine broj dlaka po kvadratnom centimetru iznosi 180. Medjutim, pocetkom menopauze, dlake pocinju da nicu na potpuno neodgovarajucim mestima kao sto su obrazi, vrat, nausnice. Glavni krivac za to su muski hormoni koji se takodje nalaze u zenskom organizmu. Zbog oslabljene produkcije estrogena oni postaju sve dominantniji.

Sede vlasi su ustvari vlasi bez boje. One su genetski uslovljene i nastaju kada u folikulima kose melanociten ne proizvodi boju. Ukoliko zelite da prikrijete sede vlasi, najbolje je da upotrebite ehoton ili kolor sampon, koji ce kosi dati novi sjaj i delimicno ublaziti razliku izmedju sedih vlasi i ostatka kose. Medjutim, trebalo bi da ih upotrebljavate nakog svakog drugog ili treceg pranja kose. Ukoliko imate sedih vlasi, odlicno cete ih prikriti i pramenovima u prirodnim nijansama.

Ukoliko imate vise od 40 godina, sigurno se pitate zasto vasa kosa nije vise tako sjajna kao sto je bila nekada. Zasto je kosa uprkos odlicnoj nezi, sve suvlja i osetljivija? Naravno i ovome je glavni uzrok estrogen. Usled oslabljenog rada lojnih zlezda, koje luce mast, kosa nije dovoljno zamascena, pa se brzo susi i postaje osetljiva. Tome doprinose i drugi faktori kao sto su: mini val, feniranje, farbanje, jako sunce. Zbog svega toga ona postaje slaba i bez sjaja.

Na trzistu postoje preparati koji su namenjeni zreloj i sedoj kosi. Iako oni ne mogu da potstaknu rast kose, pomocu njih se moze obnoviti i ojacati koren kose. Obicno su to samponi i fluidikoji sadrze akacija kolagen, slican kolagenu koze, koji je zaduzen za vlaznost. Takodje postoje samponi i balzami koji sadrze proteine i odlicni su za suvu i ostecenu kosu.

Memorisanje u snu

Još jednom se pokazalo da je dobar savet svima koji uče ili stiču nove veštine da se posle učenja dobro naspavaju.

Grupa naučnika sa medicinskog fakulteta univerziteta Harvard u Bostonu (Massachusetts), je dokazala da se tokom sna, pogotovo duboke faze sna ( SWS faze), znanja stečena tokom dana konsoliduju, reorganizuju i učvršćuju.

Eksperiment je vršen nad dobrovoljcima koji su podeljeni u tri grupe.

Prva grupa dobrovoljaca je tokom dana učila navigaciju po virtuelnom gradu . Zamoljeni su da upamte izgled grada a da tokom testiranja što brže na osnovu sećanja pronalaze put kroz virtuelni grad do zadate lokacije. Mozak im je skeniran tokom testiranja.

Drugoj grupi dobrovoljaca skenirali su mozak tokom testiranja i noću dok su spavali.

Treća grupa dobrovoljaca nije savladavala nove veštine kada im je skeniran mozak.

Nivo moždane aktivnosti je meren PET tehnologijom (pozitronskom tomografijom) . Rezultati ovakvog ispitivanja su pokazali da je prva grupa dobrovoljaca upoređena sa trećom koja nije prolazila trening pokazivala mnogo veću aktivnost u hipokampusu (moždanom centru za učenje) tokom testiranja, takođe i tokom sna . Kada su istraživači uporedili aktivnost u hipokampusu tokom SWS sna ova aktivnost je bila mnogo viša kod trenirane nego kod ne trenitane grupe.

Zatim su testirali treniranu grupo posle buđenja pa poredili nivo moždane aktivnosti tokom spavanja i tokom testa. Došli su do rezultata da što im je bio boila jača moždana aktivnost tokom SWS faze spavanja (faza dubokog sna), bolji su im rezultati bili tokom testa. Ovakva korelacija nije mogla da se nadje sa REM fazom sna.

Ovi rezultati su obezbedili dokaze da se znanje stečeno tokom dana obradjuje, konsoliduje i učvršćuje tokom duboke faze sna. Šta više aktivnost u hipokampusu tokom sna je u direktnoj korelaciji sa nivom znanja tokom sledećeg dana posle učenja.

Svaka faza sna ima svoju ulogu, neprospavana noć bi mogla biti štetna za sve vrste stvaranja pamćenja. Ispitanici koji su se dobro odmorili lakše usvajaju nove veštine i znanja nego oni koji se nisu naspavali. Prema tome najvažnije je naspavati se prve noći posle učenja.

Osnovi života sa sarkoidozom

Osnovi života sa sarkoidozom – Stepping Stones for Daily Living
by Dolores O` Leary
1. Simbol snežne pahulje – Svakodnevni život sa sarkoidozom ili nekim drugim zdravstvenim problemom znaci promeniti životni stav, aktivnosti, kao i nacin života u zavisnosti od same bolesti ali isto tako i u zavisnosti od podrške, nade i optimizma
koje sama bolesna osoba poseduje.
Život može postati izazov u mnogim aspektima. Niko nije u mogucnosti da nastavi dalje kao da se ništa nije dogodilo, ni pacijent a ni porodica.
Snežna pahulja je simbol sarkoidoze. Kako ni jedna pahulja snega nije ista tako ni
jedna osoba sa sarkoidozom nije ni nalik drugoj, uporedjujuci ovde razlicitost simptoma bolesti.
Osobe sa sarkoidozom mogu biti slicne, ali nikada identicne, te je potrebno puno ispitivanja i samoispitivanja kako bi se odredilo šta je najbolje za svakog pojedinca i kako bi se porodicni život i posao odvijali nesmetano dalje. Gotovo svi oko nas , svi koje volimo i poznajemo sa kojima živimo i radimo morace da nacine odredjene izmene. Najcešce su ove izmene nesvesne ili neprepoznatljive ali svakako da jesu promene.
One se mogu se postici sa vrlo malo ili cak bez predhodnog planiranja bilo da se radi o manjim modifikacijama ili totalnim izmenama nacina života.
Svakodnevni život sa sarkoidozom ili nekim drugim zdravstvenim problemom znaci promeniti životni stav, aktivnosti, kao i nacin života u zavisnosti od same bolesti ali isto
tako i u zavisnosti od podrške, nade i optimizma koje sama bolesna osoba poseduje.
Život može postati izazov u mnogim aspektima. Niko nije u mogucnosti da nastavi dalje kao da se ništa nije dogodilo, ni pacijent a ni porodica.
Snežna pahulja je simbol sarkoidoze. Kako ni jedna pahulja snega nije ista tako ni jedna
osoba sa sarkoidozom nije ni nalik drugoj, uporedjujuci ovde razlicitost simptoma bolesti.
Osobe sa sarkoidozom mogu biti slicne, ali nikada identicne, te je potrebno puno ispitivanja i samoispitivanja kako bi se odredilo šta je najbolje za svakog pojedinca i kako bi se porodicni život i posao odvijali nesmetano dalje. Gotovo svi oko nas , svi koje volimo i poznajemo sa kojima živimo i radimo morace da nacine odredjene izmene. Najcešce su ove izmene nesvesne ili neprepoznatljive ali svakako da jesu promene.
One se mogu se postici sa vrlo malo ili cak bez predhodnog planiranja bilo da se radi o manjim modifikacijama ili totalnim izmenama nacina života.

2. Dnevnici i casopisi– neophodno je da vodite zapise o svome zdravlju. Za mnoge ovo se svodi na zapisivanje datuma vakcinacije i revakcinacije. Neke osobe vode evidenciju o svome zdravlju dnevno, neke nedeljno, mesecno, ali ih vecina to ne cini
uopšte.
Neophodno je zapisivati sve vece zdravstvene probleme, hirurške intervencije, terapije. Potrebno je voditi evidenciju o rezultatima godišnjih pregleda, laboratorijskih nalaza, poželjno je sacuvati rezultate. Vrlo je važno sacuvati kako negativne tako i pozitivne nalaze. Lekovi koji su vam dati i prepisani sastavni su deo svakog zdravstvenog dnevnika. Pored doze i ucestalosti uzimanja, uvrstite ovde kada ste sa nekom terapijom poceli i kada je ona obustavljenja, i kakve je efekte , dobre ili loše ova terapija na
vas imala.
Ovakav oblik zapisa pomaže da se kasnije svega setimo, ali ovde postoji još puno prostora da se zapušu i utisci ili razmišljanja koja se odnose na neke druge aspekte života tokom
terapije, a odražavaju zapravo Vas same. Upotrebite ovaj prostor da slobodno iskažete sebe.
3. Postavite sebi ciljeve – bez cilja, život nema smisla. Utvrdjivanje ciljeva dace Vam dodatnu životnu energiju, zato je to veoma važno. Svi imamo ciljeve. Mala
deca imaju za cilj da nauce da puze, stoje, hodaju, pricaju. Studenti imaju za cilj da polože ispite. Zaposleni rade kako bi ostvarili svoj cilj- zaradu. Roditelji postavljaju sebi cilj da podignu svoju decu. Vecina ljudi planira sebi vreme za odmor, rad, vreme za penziju. Kada se medjutim pojavi zdravstveni problem ovi se ciljevi ne smeju napustiti. Nacin na koji cemo ih ostvariti u takvim situacijama zahteva posebnu pažnju. Onda kada više nema cilja život je izgubio svrhu.
Postavite sebi ciljeve koje možete ostvariti. Rasporediti ih kao kratkorocne, srednje rocne i dugorocne. Ciljevi koje ste sebi postavili moraju biti ostvarljivi ili cete ubrzo biti obeshrabreni i izgubiti inicijativu.
Snovi su posebna kategorija. Ukoliko želite nešto da ucinite a sasvim je izvesno da je to malo verovatno, stavite to u ovu kategoriju snova. Uredu je. Snovi su kategroija koja se obicno ne može ostvariti ali imate pravo na svoje snove.
4. Vreme za odmor i relaksaciju – svaki vaš dan trebalo bi da ima neko vreme koje cete provesti sami, opušteni i u razmišljanju. Ovo bi bilo vreme koje cete iskoristiti da nccinite svoj sopstveni inventar dogadjaja u životu.
Kako ste proveli vreme od poslednjeg perioda iskorišcenog za odmor i relaksaciju, koji su vaši ciljevi u živitu, šta su prioriteti, da li je potrebno da izmenite svoje ciljeve, postavite nove i pokušate da analizirate na pravi nacin i u potpunosti iskoristivost vaše maksimalne energije.
Vreme odmora i razmišljanja je vreme kada najbolje možete postaviti sebi ciljeve, trenutne, kratkorocne i dugorocne, razmišljati o najboljim danima vašega života, razmišljati kako bi život mogao da izgleda i istovremeno šta da ucinite kako biste
ostvarili ovu svoju viziju života.
Ukoliko ste vec upotrebili ovaj metod, onda vi vec imate neku svoju sigurnu osnovu ili bolje reci idealnu osnovu u koju možete sebi dozvoliti i da mentalno odlutate kako biste se relaksirali od stresa.
Na temu upotrebe zdravog misaonog procesa u svrhe relaksacije postoji mnoštvo programa, knjiga, audio – video traka koje su i ovde dostupne.
5. Duhovna- spiritualna orijentacija -duhovnost može imati mnogo formi. Svaka osoba prirodno teži svome sopstvenom izboru duhovnog. Za neke to može biti cak jednostavno putovanje ili izlet u prirodu gde može naci mir i spokojnost u odnosu sa prirodom. Za neke duhovnost može simbolizovati citanje knjige, cak prave teološke kao na primer Biblije ili slicnih knjiga.
Svaka osoba zapravo se okrece izvoru neke svoje unutarnje konsolidacije koji u potpunosti zadovoljava njene ili njegove potrebe.
Aktivno ucešce i / ili ucenje to zavisi od licnog izbora. Svejedno da li se sa sarkoidozom borite individualno ili ste ukljuceni u široku mrezu onih koji rade na pomoci obolelima kao sto su udruženja, duhovna orijentacija je znacajni izvor ohrabrenja u
suocavanju sa buducnošcu.
Cuda se ipak dogadjaju. Ovi iznenadni preokreti koje nazivamo CUDA, cesto su posledica vere koju osoba ima. Verovanje u moguce , verovanje u naizgled cudo deo je
duhovnosti i fokus terapije kako fizicke tako i psihicke, odnosno emotivne.
6. Zdravstvena zaštita – Ukljucite se u program zdravstvene zastite. Odlucite se za tim zdravstvene zaštite kome možete da verujete, sa kojim možete da razgovarate i aktivno ucestvujete u odlukama o vašem programu lecenja. Ovo je veoma važno.Ukoliko ne možete da razgovarate sa svojim lekarom primarne zdravstvene zaštite, trebalo bi da nadjete nekoga lekara sa kojim to možete. Ovo i nije baš tako lako i može zahtevati ozbiljno vreme i strepljenje.
Sarkoidoza je oboljenje koje ne razumeju mnogi lekari, a narocito ne bolesnici ili clanovi njihovih porodica. Ovo podrazumeva mnoštvo pitanja, ukljucujuci i primenu brojnih
dijanostickih i monitoring testova i bez potpune saradnje obe strane, bolesnika i porodice kao i lekara ni jedan dijagnosticki ili terapijski program nece biti adekvatno ostvaren.
Standardna terapija za sarkoidozu su kortikosteroidi, koji mogu imati svoje brojne neželjene efekte, koji sa svoje strane vode ponekad u nove zdravstvene probleme. Ovo zahteva stalni nadzor i kontrole zdravstvenog osoblja. Cesto lekovi korišceni u terapiji sarkoidoze imaju svoje neželjene efekte koji zahtevaju ceste oftalmološke preglede i / ili preglede uzoraka krvi. Cak i kada su ovi nalazi normalni, potrebno ih je redovno pratiti i kontrolisati jer se neželjeni efekti terapije mogu pojaviti cak i po prestanku
terapije.
7.Stres – je deo svakodnevnog života svake osobe, bilo da je ona zdrava ili bolesna. Naravno, kada se ne osecate dobro i stres se dožiljava mnogo ozbiljnije i komplikovanije nego inace. Ne pokušavajte da se sa stresom borite sami. Svaki teret
je lakši kada se sa nekim podeli. Na vama je da odlucite ko može biti vaša podrška, vaš savetnik i prijatelj.
Porodicni lekar je taj koji poznaje pacijenta u potpunosti, fizicki, socijalno,emocionalno i duhovno. Sa današnjim nacinom života medjutim, osobe sa zdravstvenim problemima moraju imati nekoliko lekara istrovemeno
a zapravo ih ni jedan ne upoznaje u potpunosti.
Koliko je uloga stresa u životu bolesnika zapravo nepoprepoznata ako ne i sasvim
zanemarena? Znaci, oboleli, vi ste upravo ti koji morate biti sami svesni uticaja stresnih situacija na vaš život. Ovde ce vam ponovo pomoci vodjenje neke vrste dnevnika kako biste se fokusirali na odredjene oblasti svoga života.
Svaki stres u vašem životu morate prepoznati. Nekih cete moci vrlo lako i uz sasvim malo truda da se sami rešite. Neke stresne situacije cete moci da modifikujete ali ce postojai i neke stresne okolnosti sa kojima necete moci baš ništa da uradite. Pojedine stresne situacije zahtevaju pomoc profesionalaca. Možda je potrebno da se u nekim okolnostima vaš život dramaticno izmeni kako biste se rešili stresa.
8.Depresija – depresija nije jednostavan problem i ne treba je olako shvatiti. Takodje sa depresijom bolesnik ne može da se sam izbori.Simptomi depresije mogu se tretirati i medikamentozno ali dok se sam uzrok depresije ne pronadje ovo može i da potraje.
Sa dostupnom , dosta popularnom literaturom osoba danas može biti u stanju da vrlo lako otkrije nacin na koji mu je pomoc u ovakvim prilikama potrebna. Dugotrajna bolest upravo predstavlja vid depresije.
Prolazak kroz proces sopstvene konsolidacije može pomoci bolesniku a i clanovima porodice da prihvate cinjenicu o narušenom zdravlju na lakši nacin. Sporo prilagodjavanje na
novonastalo stanje bolesti ponekada je mnogo teže nego nagli gubitak zdravlja kao na primer pri saobracajnim nesrecama ili srcanom udaru. Cesto se ovaj spori proces i ne prepozna na pravi nacin te tako i dobronamerni saveti mogu biti sasvim pogrešni.
Poremecaji sna danas se navode kao jedan od uzroka depresije. Sa jedne strane uzroci poremecaja sna odnose se na plucna oboljenja, sa druge na hronicni bol. I sam stres može biti uzrok poremecaja sna. U sarkoidozi pristni su jedan a moguce i svi od navedenih uzroka Ovde ce ponovo dnevnik pomoci u prepoznavanju možda i skrivenih ,neprepoznatih zdravstvenih problema , koji kada se jednom prepoznaju i lece, znacajno pomažu celokupnom izlecenju. Kroz diskusije o osecaju potištenosti i depresivnosti sa vašim lekarom steci cete bolje razumevanje za bilo koje oboljenje.
Ljutnja i bes – osecaj ljutnje može biti ponekad od koristi, mada može biti i bolan. Na koji nacin vi ovom problemu pristupate upravo pogadja vaše zdravlje.
To je takodje jedna od karika u lancu sospstvene konsolidacije. Sama ljutnja neizostavno pojacava stres u životu. Ovde ponovo dnevnici i vodjenje zapisa mogu pomoci da se prepozna i skriveni bes, a ovo takodje može biti i najbolji nacin da se bes prevazidje.
Sam cin pisanja o besu i ljutnji najcešce minimizira ovaj osecaj. Razgovor je ovde jedna od formi kako da se bes prevazidje. Poseban prijatelj koji vas razume i pomaže vam da se oslobodite ljutnje i besa, veoma je dobra podrška. Pravi prijatelj je onaj koji vam pomaže onda kada je to vama potrebno i bez obzira na cinjenicu šta vam je potrebno. Imajte to na umu.
Promene raspoloženja mogu biti i posledica terapije. Clanovi porodice i bliski saradnici na poslu treba da znaju da bolesnik uzima terapiju kortikosteroidima koja može imati i ovakve neželjene posledice. Bolesnici moraju vremenom nauciti da odbace situacije
koje ih cine ljitima a upravo osobe iz porodice i najbliži saradnici im mogu pomoci u teškim trenutcima.
10. Ogranicenja – nikome nije lako da prihvati cinjenicu da odjednom više ne može da radi sve što je do pre nekoliko dana radio. Nije problem u starenju ili odrastanju. I ovo verovatno nije razlog trenutnog gubitka pamcenja ili mišicne slabosti. Razlozi su sledeci: oboljenje kao što je sarkoidoza može dovesti do ovakvih simptoma narocito ako su
zahvacena pluca. Redukcija kiseonika u celijama organizma može uzrokovati i usporenost moždanih funkcija. Mišicima je takodje potreban kiseonik za rad. Kada se celijama organizama ogranici snabdevanje energije, normalno je da i telu treba ograniciti
aktivnost.
Ne pokušavajte da intenzivirate umni rad dok vežbate ili neposredno posle toga. Dajte svom telu vremena da se oporavi. Ukoliko je potreban dodatak kiseonika, prihvatite i to imajuci na umu pozitivne efekte koje ce vaš organizam ovim postici i poboljšajte na taj nacin kvalitet života. Ukoliko cak i kolica omogucavaju uživanje u poseti na primer Zoološkom vrtu u kojoj cete uživati, pa prihvatite i kolica.
Upotreba pomagala omogucice bolesnicima mnogo manje ogranicenja nego što ce im borba protiv ovih pomagala koristiti.
Svaka promena je teška. Ukoliko su promene manje to ih je lakše prihvatiti. Onda kada telo ima probleme što se ranije uvede bilo koja adapatacija na novonastalu situaciju to ce ubuduce život imati manje ogranicenja.
11. Smeh – pozitivna energija smeha je vec dugo poznata kao dobro sredstvo u
lecenju. Zdrav smeh oslobadja endorfine u mozgu koji deluju kao prirodni analgetici. Humor nam pomaže da vidimo nas same i svet oko sebe u novom svetlu.
12. Alternativna rešenja – preventiva je obuhvacena programima zdravstvene zaštite odnosno preventive. Pridružite se nekoj od alternativnih terapija, promovišite teoriju da ce organizam uspeti da izleci sam sebe ako mu se da šansa. Režimi totalnog
zdravlja mogu se naci u hrani koju jedemo, procišcavanju vazduha koji udišemo, vode koju pijemo. Realno mi svi znamo da ovo i nije baš tako jednostavno u današnjem svetu zagadjenja.

13. Hrabrost i nada – nikada nemojte odustati! Za ovakav cilj svakako da vam je potrebna beskrajna hrabrost, zapravo veština da se život ispuni sa mnogo više pitanja
nego odgovora .Prihvatite vašu bolest, sa pozitivnim stavom, kontrolišite vi vašu bolest a ne ona vas, i živite tako da vam svaki sledeci dan bude ispunjen uživanjem.

Crveno voce i povrce stiti zdravlje i usporava starenje

Crveno voce i povrce pa cak i crveno vino mogu smanjiti rizik od raka i srcanih bolesti i usporiti procese starenja.

Jagode, maline, cvekla, crvena paprika, crvene jabuke, tresnje i rotkvice bogate su antioksidantima, prenosi Independent.

Oni nas stite od stetnih materija koje u nasem telu nastaju pri oksidaciji. Te stetne materije mogu ubrzati proces starenja jer slabe telesne celije, a na kozi se pod njihovim uticajem mogu stvoriti bore. Tu prirodnu kemijsku reakciju pojacavaju spoljasnji faktori kao sto su pusenje, zagadenost, preerano suncanje, zracenje i losa ishrana.

Pigment crvenog voca i povrca ima visoke antioksidativne mogucnosti, kaze dr. Sarah Schenker, dijeteticarka iz Britanskog nutricionistickog udruzenja. Hranjive materije iz takve hrane nisu nuzne, odnosno, s nutricionistickog stajalista necete biti zakinuti ako je ne jedete – ali je vrlo bitna za poboljsanje zdravlja i moze doprineti sprecavanju raka i srcanih bolesti.

Prirodni odbrambeni sistem naseg tela moze se ojacati hranjivim materijama kojih obicno ima u crvenom vocu i povrcu, a to su selen, vitamin A i vitamin E. Iako crveno povrce sigurno nije kljuc vecne mladosti, ipak moze doprineti lepsem izgledu. Ne mozete zaustaviti fizicko starenje, ali mozete smanjiti stetu, kaze dr. Schenker. Ako pazite na zdravlje, to ce se odraziti i na vasem izgledu.

Crvena hrana moze povecati i energetski nivo. Crveno voce i povrce bogato je vitaminom C, koji je nuzan za prirodni telesni imunitet. Crvena paprika, naprimer, ima dvostruko vise vitamina C od narance. U 100 g naranaca ima samo 54 mg vitamina C, dok u 100 g crvenih paprika ima 140 mg vitamina C. Uz to, crvene paprike su dobar izvor vitamina B6, gvozdja i kalijuma. Crveni luk dobar je izvor vlakana, vitamina C, folne kiseline, kalcijuma i gvozdja. Smanjuje nivo LDL holesterola i povecava nivo HGL kolesterola.

Uz to, crveni luk, kao i banane, sadrzi mnogo kalijuma koji pomaze u regulisanju krvnoga pritiska. Naucne studije su pokazale da likopen iz rotkvica moze spreciti srcane bolesti i rak prostate, dojke i cerviksa. Likopen je snazan antioksidant koji se bori protiv toksicnih materija koje izazivaju rak. Osim toga, cini se da je likopen jos delotvorniji kad se rotkvice skuvaju pa cak i ketcap moze biti zdrav. Likopena ima u lubenici i u crvenom grejpu.

Za sok od borovnica zna se da ublazava simptome cistitisa. Dr. Schenker kaze: Borovnice sadrze limunsku kiselinu koja nepromienjena prolazi kroz bubrege i urinarni trakt sto onemogucuje razmnozavanje bakterija. Dr. Schenker tvrdi da uporedjivanjem francuskoga i britanskoga nacina zivota pokazuje koliko je crveno vino korisno: Ujedinjeno Kraljevstvo ima jednu od najvisih stopa srcanih bolesti u svetu.

U Francuskoj je ta stopa mnogo niza iako je njihova ishrana cesto bogatija zasicenim masnocama poput sira, pavlake i mesa, a i vise puse. Francuzi piju mnogo vise crvenog vina, ne previse, ali je casa uz obrok ili veceru uobicajena. Iako je bitno povecati kolicinu crvenog voca i povrca u ishrani, jos je bolje jesti hranu svih boja. Strucnjaci za ishranu preporucuju nam najmanje pet porcija voca i povrca dnevno sto ne znaci da kombinacije hrane stalno moraju biti iste. Dakle, sto sarenije i raznovrsnije – to bolje.

Srčani udar (Infarkt miokarda)

Sta je srcani udar?

Infarkt je odumiranje manjeg ili veceg delica srcanog mišica nastalo zbog nedovoljne snabdevenosti krvlju.
Koronarna arterija je krvni sud koji snabdeva srce krvlju i kiseonikom. Zacepljenost koronarne arterije, uskracuje snabdevanje srca kiseonikom sto izaziva ostecenje srcanog misica. Ostecenje srcanog misica izaziva bol u grudima i pritisak. Ukoliko se ne uspostavi krvotok u koronarnoj arteriji za 20 do 40 min. pocinje izumiranje srcanog misica. Srcani misic umire narednih 6 do 8 sati, i biva zamenjen oziljacnim tkivom. Razvoj infarkta nosi opasnost od nagle smrti zbog srcanog zastoja. Najveci rizik je u prvim satima od nastanka infarkta

Sta prouzrokuje srcani udar?

Arterioskleroza je postepen proces tokom koga se stvaraju naslage holesterola na zidovima arterija. Naslage holesterola prouzrokuju zadebljanje zidova arterija i smanjenje njihovog obima. Takve arterije ne mogu da dopreme dovoljno krvi za normalno funkcionisanje delova tela koje snabdevaju.

Kod mnogih ljudi arterioskleroza moze godinama ili decenijama biti prikrivena (ne prouzrokuje nikakve simptome ili probleme sa zdravljem). Arterioskleroza se moze pojaviti jos u tinejdzerskom uzrastu ali se simptomi najcesce pojavljuju tek u zrelom periodu.

Arterioskleroza prethodi srcanom infarktu u 90 – 95% slucajeva.

Sekundarni faktori koji uticu na pojavu infarkta su:

Starost – najcesce pogadja ljude srednje i starije dobi, ispod 40god. od infarkta oboli 11%, izmedju 50-60god. 32,5%, izmedju 60-70 god. 38%.

Pol – muskarci mnogo cesce oboljevaju od infarkta od zena. Zene donekle cuva od razvoja arterioskleroze polni hormon estrogen.

Nasledni faktor – izrazit je kod srcanog infarkta.

Profesija – Ne postoji posebna profesionalna dispozicija za srcani infarkt. Ipak su ljudi na odgovornim pozicijama, skopcanim s uzrujavanjem vise skloni ovom oboljenju.

Povecana telesna tezina – cesto je povezana sa razvojem arterioskleroze.

Nikotin – deluje vazokonstriktorno, sadrzi hemikalije koje ostecuju zidove krvnih sudova.

Srcani udar se moze pojaviti u bilo koje doba dana, ali se najcesce pojavljuje izmedju 4 i 10 sati prepodne, zbog malo viseg nivoa adrenalina u krvi koji se oslobadja u jutarnjim casovima.

Simptomi srcanog udara:

Kod srcane kapi ili infarkta u predelu srca oseti se snažna, iznenadna i dugotrajna bol. Ona traje najmanje pola sata a kadšto i po nekoliko sati, za razliku od bola kod angine pektoris, koja traje do 5 minuta.
Bol u grudima bolesnici cesto opisuju kao pritisak ili stezanje. Može se širiti u levo (redje desno) rame i ruku, vrat, vilicu. Neki bolesnici osete bol u gornjem delu trbuha.

Bleda i znojem orošena koža.

Mucnina i povracanje.

Kratak dah

Važno je znati da ne moraju svi ovi simptomi biti prisutni. Tako je moguc i infarkt bez bolova. Takode, sve navedene tegobe mogu se javiti i kod drugih, cesto bezazlenih bolesti i stanja.

Sta treba uraditi?

Bolesnik mora mirovati, najbolje u polusedecem položaju. Ne dozvolite mu hodanje niti ikakvo naprezanje.

Tabletu Aspirina ili Andola od 300 mg usitnite i dajte bolesniku. Osobe koje boluju od angine pektoris treba da uzmu i svoju uobicajenu terapiju – Nitroglicerin (Angised) ili Tinidil pod jezik.

Pozovite hitnu medicinsku pomoc ili prevezite bolesnika što pre u bolnicu.

Ako bolesnik izgubi svest, proverite disanje i krvotok i po potrebi zapocnite mere ozivljavanja.

Za bolesnika su najopasnija prva 24 sata. Onaj deo srca koji nije dobijao krv, propada i umire. Na mestu izumrlog dela stvara se ožiljak što sledi otprilike 6 nedelja nakon udara. Tek tada bolesnik sme ustati.

Glina cisti telo spolja i iznutra

O lekovitim svojstvima gline pisao je jos otac medicine Hipokrat. On je opisao vise nacina njene primene u vreme tadasnjih vojnih pohoda kada su vojnici obolevali od dizenterije, tifusa i raznih infekcija i lecili se pijuci rastvor gline. Kasnije je medicina potvrdila da glina ima lekovita svojstva i da potstice odbranbene mehanizme organizma.

Savremeni covek osudjen je da unosi razne industrijske preradjene namirnice pretezno zivotinjskog porekla koje remete fiziolosku ravnotezu. Toksini se taloze, a kada njihova kolicina prevrsi svaku meru nastaju bolesti. U laksim slucajevima to su prehlade i hronicna zapaljenja, a u tezim nastupaju degenerativna oboljenja – od reume, koznih tumora do karcinoma.

Glina ima moc da :

– procisti organizam u tolikoj meri da se cak izgubi i miris znoja

– vezuje, drenira i potom izbacuje necistoce koje su u limfi, tkivu i krvi.

Glina je zemlja koja se jede, koliko god to zvucalo nestvarno. Unoseci je u organizam, povecava se otpornost na sve otrove. Ona omogucava bolje iskoriscavanje hrane, snabdeva celije vitalnom energijom i ozivljava ih.

Koristi se kod mnogih bolesti, narocito kod arterioskleroze, anemije, oboljenja disajnih puteva, infekcija koli bakterijama, crevnih oboljenja, trovanja, cira, viska stomacne kiseline, kod bolnih menstroacija, promena na kozi i opadanja kose.

Za glinu mozemo reci da deluje iznutra i spolja. Koristi se u kozmetici kao maska za lice, sa uljem od maslina, ricinusa ili badema odlicno regenerise kosu.

Nacin koriscenja gline za unutrasnju upotrebu

Glinu za jedenje treba kupiti u biljnoj apoteci. Proizvodi se u granulama ili finom prahu. Iz nje mora da bude odstranjen pesak.
Najaktivnija je zelena glina mada postoji i crvena, zuta, siva i bela.

Priprema:

Staviti uvece jednu kasicicu gline u prahu u pola litre vode, ne treba je mesati jer se glina sama rastvori tokom noci u vodi.

Prva nedelja – ujutro, na prazan stomak, pijte glinu ne mesajuci je (ostavite talog na dnu case).

Druga nedelja – ujutro na prazan stomak pijte glinenu vodu koju ste prethodno promesali drvenom kasikom i ostavite da malo odstoji.

Treca nedelja – posto ste promesali rastvor gline u vodi drvenom kasikom, popijte ga odmah, na prazan stomak.

Prva kura glinom trebalo bi da traje tri nedelje. Posto ste pauzirali nedelju dana, treba da zapocnete drugu kuru glinom, potom kure glinom primenjujete tokom smene godisnjih doba.

Homoseksualnost

Sta je homoseksualnost? Odgovor na ovo pitanje je svima je poznat ako se svede na erotski fizicki kontakt medju osobama istog pola. Ali ako trazimo motive za takav kontakt, onda se do odgovora teze dolazi.

Zenski i muski pol diferenciramo, pre svega, na osnovu polnih organa vec prilikom rodjenja deteta. Na osnovu njih odmah pri rodjenju oznacavamo devojcicu ili decaka u ocekivanju zenske ili muske licnosti.

Seksualni nagon se takodje diferencira i odredjuje pre rodjenja, kroz programiranje potencijala mozdanih funkcija, na kojima ce se zasnivati odlike zenske ili muske buduce licnosti. Takve odlike nisu vidljive prilikom rodjenja deteta, pa se u to vreme i ne procenjuju. One ce se postepeno ispoljavati kroz ponasanje, vremenom dok dete raste i mozdane funkcije u njemu sazrevaju. Ocekujemo da kod devojcica sazreva erotski naboj prema decacima, a kod decaka prema devojcicama.

Ali priroda ponekada napravi zbrku u odredjivanju muskih i zenskih odlika jedne osobe. Dogodi se da dete sa zenskim polnim organima nosi u sebi muski programirane potencijale mozga, sto ce uslovljavati sklonost razvoja erotskog naboja prema zenskom polu i u manifestnom ponasanju to cini homoseksualnu orjentaciju. Slicna se zbrka desava kod deteta sa muskim polnim organom, a zenski programiranim potencijalom mozga, sto ce usloviti sklonost razvoju erotskog naboja prema muskom polu i u manifestnom ponasanju opet homoseksualnu orjentaciju.
Zenske i muske odlike su jasno vidljive. Ali te odlike ne odredjuju druge zenske i muske odlike na nivou seksualnog nagona. Determinacija ovih drugih odlika proistice iz funkcionalnog programiranja mozga koje se gradi takodje pre rodjenja i konacno oblikuje ubrzo posle rodjenja.
Svu decu smatramo heteroseksualnom dok se kod manjeg broja tokom daljeg zivota ne pokaze drugacije. Ako se pokaze drugacije, to nastaje u tinejdzerskom dobu ili nesto malo kasnije. To je vreme kada sazreva erotski naboj u mladima i kada pocinje jace da se ispoljava interesovanje za erotskog partnera. Kod manjine pocinje da se ispoljava homoseksualni naboj. Sve to skupa ne znaci da se u tinejdzerskom dobu stvara i usmerava seksualna orjentacija, to je doba kada programirani potencijali nagona iz prostora mozga ozivljavaju i manifestuju se sve jasnije kroz ponasanje. Mozak ne determinise pol. Ali determinise zenski ili muski sadrzaj u nama ili rod.
Mnoge homoseksualne tinejdzerke ili tinejdzeri bi se rado opredelili za heteroseksualni identitet i pripadanjem normalnoj vecini olaksali sebi zivonu sudbinu. Ali takve osobe ne mogu izbeci svom homoseksualnom identitetu.

Uobicajeni nacin razvoja erotskog identiteta uslovljava ispoljavanje erotskog naboja prema drugom polu. Takvo ponasanje nazivamo heteroseksualnim. Pretpostavlja se da 90 do 95 posto ljudi u svetu u sebi nosi heteroseksualni identitet.

Neobican razvoj erotskog identiteta moze usloviti ispoljavanje erotskog naboja prema istom polu. Onda takvo ponasanje nazivamo homoseksualnim.Pretpostavlja se da takvih ljudi na svetu ima 5 do 10 posto.

Zenski ili muski polni organ nas obavezuje u drustvu na odredjeni tip ponasanja i na odredjeni tip erotske orjentacije. Sa drustvenog stanovista tip ponasanja koje se ocekuje od osobe sa odredjenim polnim organom nazivamo polnom ulogom. Heteroseksualnost se smatra normalnom ne samo zbog toga sto cini upadljivu vecinu, vec zbog toga sto ostvaruje reprodukciju i gradi porodicu. Heteroseksualna vecina je sasvim dovoljna da obezbedjuje razvoj porodice i odrzavanje ljudske vrste. Procenat homoseksualne manjine takav proces ne moze ugroziti.

U prirodi se moze sresti sa mnogim njenim eksperimentima koji ne pogoduju ljudskoj sreci i idealima. Seksualni nagon se moze uspesnije usmeriti i u manjoj meri biti njegov zatocenik, ako se uspeju objasniti sve varijacije njegovog ispoljavanja. Da bi na takvom putu imao uspeha, pre nego sto covek izrekne moralni sud, mora da poseduje istinu o onome o cemu ce prosudjivati.

Jesen je stigla sa bolom u kostima

Prošlo je oko 15 miliona godina od kako su naši majmunoliki pretci prestali da se kreću četvoronoške. Uspravan hod i normalno menjanje položaja ljudima ostavilo bolove u krstima, mišićima i zglobovima, takozvanom lokomotornom aparatu koje medicina još uvek rešava. Neki od njih su:

Lumbargo – akutni lumbargo nastaje zbog procesa na diskusu u slabinskom delu kičme. lumbargo najčešće nastaje prilikom svakodnevnih pokreta: saginjanja, brzog kretanja stepenicama, naglog okretanja, dizanja tereta ali najčešće usled dugotrajnog neprirodnog položaja tela. Simptom lumbarga je oštar bol koji se najčešće oseća na mestu gde se slabinski pršljenovi kičme spajaju sa krstima. Lumbargo nastaje zbog razlabavljenja i iskliznuća međupršljenskog koluta – diska. To se dešava kada je tkivo oko kičmenog diska oštećeno ili staro.

Redovnom fizičkom vežbom mogu se ojačati mišići leđa i smanjiti razlozi za pojavu ovog oboljenja.

Išijas – je bolest najdužeg živca u organizmu , Nervus Ishiadicus. Nastaje usled pomeranja pršljenova kičme zbog čega dolazi do pritiska na ovaj živac. Bol se prostire čitavom dužinom živca koji ide iz donjeg dela kičme, preko kuka, zadnjom stranom butine i podkolenice sve do stopala.

Reuma – nije jedna bolest već čitav skup raznih oboljenja koje imaju samo dve zajedničke oznake – bolovi se javljaju u lokomotornom aparatu i pokretni su. Skaču sa zgloba na zglob, od jedne grupe mišića na drugu, nestaju i ponovo se javljaju.

Bol u leđima- je naziv za tegobe kičmenog stuba. prema podatcima Svetske zdravstvene organizacije oko 70% čovečanstva ima probleme sa kičmom.

Leđa mogu da bole usled bolesti same kičme ali i kao reakcija na bolesti nekih drui organa.

Kičmeni stub je nosač preko 200 kostiju i 500 mišića od kojih 140 mišića omogućava kičmi pokretanje. Njeni pršljenovi su neka vrsta amortizera u telu. Kad ne funkcionišu kako treba nastaju bolovi u leđima koji može biti kao posledica lumbaga, išijasa, artritisa, reume….

Bolovi u leđima kada kičma nije uzrok, mogu biti usled promena u zglobu kuka, loše cirkulacije u donjem delu tela, ravnih tabana, oboljenja prostate, žučne kese i bubrega.

Šest osnovnih vežbi za sprečavanje pojave bola u leđima

1. Iz ležeceg stava podižemo noge savijene u kolenima, privlacimo ih rukama ka grudima, prvo jednu, zatim drugu. Uhvatimo rukama ispod kolena noge i klatimo se u ovom položaju.

2. Kolena se hvataju rukama, savijaju ka grudima, podižu se glava i ramena, polako se rolamo na kičmi 30 do 50 puta. Zatim podižemo noge uvis, jednu, a zatim drugu polako spuštamo, ispravljenu na pod.

3. Zakucana stopala je vežba koja traži da vrhove prstiju stavite ispod neke podloge, na primer kreveta. Iz ležeceg stava blago savijenih kolena, ispruženih ruku polako podižete gornji deo tela, glavu stavljate medu kolena, rukama dotičete prste nogu. Ovo je ujedno i vežba za stomacne mišice. Za kičmu je važno da posle svakog podizanja vratite kičmeni stub i pritisnete tlo.

Na dan vina još jednom o njegovom veličanstvu

Vino je namirnica koja sadrži alkohol, ali ne spada u lekove, a još manje je univerzalan lek koji otklanja sve probleme. Cinjenica je da vino, kao ekstrakt grožda, sadrži sve prirodne materije koje se uspješno mogu izdvajati u cistom stanju. Opna crnog grožda obiluje fenolnim materijama koje mu daju boju i ukus a nama zdravlje. Ima ih i u vinu – što je tamnije i gušce, to je zdravije. Korisne su 1 do 3 caše crnog vina dnevno, jer cuvaju zdravlje i produžavaju život, dok ispijanje vecih kolicina izaziva suprotane efekte.

Novija istraživanja su pokazala jako dejstvo fenolnih materija iz vina (onih koje mu daju gorak i opor ukus), a medu kojima se isticu kvercetin i njegovi srodnici flavonoidi. Napokon je otkriven i resveratrol, za koji je eksperimentalno dokazano da usporava zgrušavanje krvi. Istraživaci sa Univerziteta u Viskonsinu i Dejvis u Kaliforniji definitivno su potvrdili da antioksidansi, odnosno flavonoidi iz crnog vina sprecavaju oksidaciju lošeg holesterola što znacajno usporava taloženje masnih naslaga na zidovima arterija.
Zakljucak iz više studija je da redovno konzumiranje crnog vina (1-2 caše dnevno) podiže antioksidacijsku aktivnost krvi i sprecava zgrušavanje (agregaciju) krvnih plocica što je samo po sebi dovoljno da do srcanog udara ne dode. Kod toga etanol služi kao topitelj. Ipak treba odmah reci da vino nije jedini izvor flavonoida. Tu je pre svega zeleni i crni caj!

1992. godine su istraživaci sa Harvarda ukljucili crno vino medu 8 proverenih nacina zaštite od bolesti srca i krvnih sudova.

Francuz dr Serge Renaud iz Lyona s svojom studijom koja je kasnije dobila popularni naziv “francuski paradoks”, se poslužio podacima Svetske zdravstvene organizacije (WHO) o korelaciji izmedu potrošnje mleka i i pojavi koronarnih bolesti aludirajuci na mlecnu mast kao uzrok. Ali, neki francuski gradovi imali su vrlo visoku potrošnju mleka a stanovništvo ipak nije oboljevalo od koronarne bolesti! Objašnjenje? Tamo se svakodnevno konzumira crno vino!

Premda su se nakon francuske teze javili strucnjaci iz više zemalja spominjuci da se iza toga krije notorna cinjenica za alkohol koja se od ranije znala tj. da 20-30 grama alkohola dnevno može reducirati rizik od srcnog udara za 40%. Renaud sa saradnicima je uspeo dokazati da u crnom vinu postoji aktivni cinioc polifenolnog tipa koji ima jako antioksidacijsko djelovanje a nazvan je Rasveratrol. Nacin djelovanja alkohola iz vina (i ostalih pica) i rasveratrola se bitno razlikuju, dok prvi deluje na naslage da se ne lepe medusobno, što znaci da sprecava grušanje, drugi deluje na nivou ćelije sprecavajuci njeno propadanje usled procesa oksidacije. Eksperimentalno je dokazano da rasveratrol koci razvitak tumora u sva 3 njena stadijuma.

Logicno bi bilo zakljuciti kako bi svakodnevno “napijanje” crnim vinom, potpuno zaštitilo coveka, ali kao što je bilo i mnogo puta ranije, takva logika ovde nije dobra, vino deluje samo u dozama 2-3 caše dnevno! Pijenje vina je jedno, a lecenje nešto sasvim drugo. Najbolja je mera da uz 3 dnevna obroka bude umesto vode caša crnog vina.