09:39
Porodica
Foto: Printscreen/Youtube/ChemistryViews
Karl Beri Šarples američki je hemičar i dvostruki nobelovac poznat po svom radu na stereoselektivnim reakcijama i hemiji klikova. Jedan je od tri ovogodišnja dobitnika Nobelove nagrade iz oblasti hemije.
Šarples je rođen 28. aprila 1941. u Filadelfiji, Pensilvaniji. Njegovo detinjstvo bilo je ispunjeno letima u njegovoj porodičnoj kolibi na reci Manaskuan u Nju Džersiju.
Ovde je Šarples razvio ljubav prema pecanju koju će nastaviti tokom svog života, provodeći leta na koledžu radeći na ribarskim čamcima.
Diplomirao je na Friends’ Central School 1959. godine i nastavio studije na koledžu Dartmut, stekavši diplomu osnovnih studija 1963. godine.
Nobelova nagrada za hemiju dodeljena Karolin Bertozi, Morten Meldal i K. Beri Šarples
Šarples je prvobitno planirao da pohađa medicinsku školu nakon sticanja osnovne diplome, ali ga je jedan od profesora ubedio da nastavi svoje obrazovanje u oblasti hemiji.
Doktorirao je u oblasti organske hemije na Univerzitetu Stanford 1968. godine kod Judžina van Tamelena.
Nastavio je postdoktorski rad na Univerzitetu Stanford kod Džejmsa P. Kolmana, radeći na organometalnoj hemiji.
Šarples se zatim preselio na Univerzitet Harvard, studirajući enzimologiju u laboratoriji Konrada E. Bloha.
Šarples je bio profesor na Tehnološkom institutu u Masačusecu, u nekoliko navrata, i Univerzitetu Stenford. Dok je bio na Stanfordu, Šarples je otkrio asimetričnu epoksidaciju, koja je korišćena za pravljenje (+)-disparlure.
Ova hemikalija je feromon ciganskog moljca (Lymantria dispar) i Šarples ju je koristio da demonstrira efikasnost reakcije nakon što se vratio na MIT.
Šarples je razvio stereoselektivne oksidacione reakcije i pokazao da formiranje inhibitora sa femtomolarnom potencijom može biti katalizovano enzimom acetilholinesterazom, počevši od azida i alkina.
Otkrio je nekoliko hemijskih reakcija koje su transformisale asimetričnu sintezu iz naučne fantastike u relativno rutinsku, uključujući aminohidroksilaciju, dihidroksilaciju i Šarplesovu asimetričnu epoksidaciju.
Godine 2001. dobio je polovinu Nobelovu nagradu za hemiju za svoj rad na hiralno katalizovanim reakcijama oksidacije (Šarplesova epoksidacija, Šarplesova asimetrična dihidroksilacija, Šarplesova oksiaminacija).
Drugu polovinu nagrade podelili su Vilijam S. Nouls i Rjodži Nojori (za njihov rad na stereoselektivnoj hidrogenaciji).
Termin „hemija klika“ je skovao Šarples 1998. godine, a prvi su ga u potpunosti opisali on, Hartmut Kolb i M.G. Fina 2001. godine.
Ovo uključuje skup visoko selektivnih, egzotermnih reakcija koje se javljaju u blagim uslovima. Najuspešniji primer je azid alkin Huisgen cikloadicija da bi se formirali 1,2,3-triazoli.
Nagrade i privatan život
Dva puta je dobitnik Nobelove nagrade. Šarples je bio dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 2001. i 2022. za svoj rad na „hiralno katalizovanim reakcijama oksidacije“, odnosno „hemiji klika“.
Godine 2019, Šarples je nagrađen Pristlijevom medaljom, najvišom odličjem Američkog hemijskog društva, za „pronalazak katalitičkih, asimetričnih oksidacionih metoda, koncept hemije klikova i razvoj verzije reakcije cikloadicije azid-acetilen katalizovane bakrom.
Ima počasne diplome Kraljevskog tehnološkog instituta KTH (1995), Tehničkog univerziteta u Minhenu (1995), Katoličkog univerziteta u Luvenu (1996) i Univerziteta Veslijan (1999).
Šarples je oženjen Džen Dueser od 1965. godine i imaju troje dece. Oslepeo je na jedno oko tokom nesreće u laboratoriji 1970. godine kada je eksplodirala NMR cev, ubrzo nakon što je stigao na MIT kao docent.
Nakon ove nesreće, Šarples je počeo da naglašava da „jednostavno nikada ne postoji adekvatan izgovor da ne nosite zaštitne naočare u laboratoriji sve vreme.“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Foto: Printscreen/NASA/YouTube
Asteroid koji je planirano udarila Nasina sonda Dart ostavlja trag krhotina za sobom koji se proteže hiljadama kilometara.
Teleskop u Čileu snimio je izuzetnu sliku „repa“ iza asteroida nalik onom koji se primećuje iza putanje kometa.
Sonda se, kako su naučnici i programirili, sudarila s asteroidom prošle nedelje da bi proverili da li se asteroidi koji bi mogli da ugroze Zemlju mogu biti odgurnuti sa puta.
Naučnici rade na utvrđivanju da li je test bio uspešan i jeli se putanja asteroida promenila.
Izvanrednu sliku su dva dana nakon sudara snimili astronomi u Čileu. Oni su uspeli da snime ogroman trag pomoću Južnog astrofizičkog istraživačkog teleskopa (Soar).
Trag se proteže na više od 10.000 kilometara, a očekuje se da će postati još duži dok se ne rasprši i izgleda kao druga svemirska prašina koja lebdi okolo.
Astronom koji je uključen u posmatranje asteroida Tedi Kareta izjavio je da je neverovatna jasnoća kojom su uspeli da snime strukturu i obim poledica nastale nakon sudara.
Trag krhotina biće praćen tokom narednih nedelja i meseci.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
Pubertetske bubuljice i kako ih se konačno rešiti!
Autor: Minut za MENE
Obratite pažnju! Otkrićemo vam kako pubertetske bubuljice mogu da se tretiraju i šta da radite da nestanu zauvek. Veoma je važno suočiti se sa njima na vreme!
Bubuljice u pubertetu su toliko česta pojava da se jedno gotovo ne može zamisliti bez drugog. U ovom burnom periodu života, kada telo prolazi kroz brojne promene, ni koža nije pošteđena.
Najveći broj tinejdžera iskusi bubuljice u puberetetu u nekom obliku. Neki imaju više sreće pa su one samo povremena pojava, dok neki započinju svoju dugotrajnu borbu sa ovim problemom i ne mogu da ih se otarase.
A da li je to ipak moguće?
Saznajte!
Znate li zašto su bubuljice u pubertetu normalna stvar?
Odgovor je u njihovom uzroku. I iako ste možda do sada čuli da je za pojavu bubuljica na licu zaslužna ishrana, toksini, prljavština i neki spoljašnji uslovi , kada su pubertetske akne u pitanju uzrok je unutrašnje prirode.
Pubertet je period velikih promena u organizmu, ali pre svega hormonskih i hormoni su glavni uzrok bubuljica u pubertetu.
Nije još jasno zašto su neki tinejdžeri skloniji bubuljicama više, a neki manje. Ono što se zna, jeste da hormoni androgeni igraju važnu ulogu u tom procesu. To su muški polni hormoni i tokom puberteta povećavaju se i kod devojčica i kod dečaka. Kod dečaka, naravno, više i to je razlog zašto se bubuljice u pubertetu kod dečaka češći problem nego kod devojčica.
Nakon puberteta, stvari se obrnu. Žene imaju više problema sa bubuljicma nego muškarci, ali to je posebna priča.
Može li se to rešiti?
Može!
Jedan od načina borbe sa masnim licem i bubuljicama otkrila nam je Jana. Ona je našla sjajan način kako ukloniti pubertetske bubuljice jednostavno i brzo. Masno lice i akne za nju su prošlost i ona je presrećna zbog toga! I vi možete imati čisto lice ako probate njen način. Želite da znate kako je njoj to pošlo za rukom? Pročitajte njeno lično iskustvo. Naći ćete ga klikom na ovaj link:https://minutzamene.com/resenje-protiv-bubuljica-je-konacno-tu-i-brzo-deluje/
Ono što hormoni rade, između ostalog, jeste da čine lojne žlezde većim i podstiču ih da stvaraju više sebuma. A onda, kada se to desi, sve ostale komplikacije se samo nanizaju.
Uzrok pubertetskih bubuljica može biti i genetske prirode, pa ako su roditelji imali akne u ovom periodu rasta i razvoja, veće su šanse da i tinejdžer ima problem.
Ostali uzroci pubertetskih bubuljica su:
Masno lice jednostavno je sklonije bubuljicama, a kako lojne žlezde u ovom periodu proizvode sebum prekomerno, nastaju idealni uslovi za bubuljice u pubertetu. Samim tim, sve one loše navike, nepravilna ishrana, prljavština, bakterije samo će doprineti njihovom rastu i razvoju.
Kako?
Masnoća se nakuplja u porama, stinim rupicama na našoj koži. I dok će sa ostalih delova kože relativno lako da se spere, u porama ostaje zarobljena. Ovakva situacija odlična je podloga za nakupljanje prljavštine, mrtvih ćelija kože i sličnih materija koje su hrana za bakterije. Kada se bakterije namnože, dolazi do upalnih procesa na koži koji su nam poznati kao bubuljice.
Pubertetske bubuljice i akne nisu pretnja po zdravlje, ali mogu biti pretnja po samopouzdanje. Velike bubuljice mogu ostaviti i dugotrajne posledice – kako na psihu tinejdžera, tako i na koži – u vidu ožiljaka od akni.
A gde se sve javljaju pubertetske akne?
Bubuljice na leđima možda deluju kao manje zlo, zato jer se mogu sakriti odećom. Tako barem do leta i toplih dana kada idemo više otkriveni. Onda majice bez rukava, na bratele, sa širokim otvorima, kupaći kostimi i slični oskudniji komadi garderobe postaju prava pretnja samopouzdanju.
Nije pravilo da se jave bubuljice na leđima u pubertetu, ali leđa i ramena jesu često zahvaćeni tim problemom. Dodatno stvari mogu pogoršati sinetička garderoba, nošenje ranaca i nedovoljno shvatanje značaja redovne higijene.
Na čelu su pubertetske akne najčešće. U manjem obimu pojave se baš tu čak i onima koji nisu preterano skloni ovom problemu. Čelo je često najmasniji deo lica i tu je lučenje sebuma najizraženije, a i graniči se sa kosom koja može dodatno pogoršati problem.
I dok su nos i brada nekako više rezervisani za mitisere, na čelu će se najčešće pojaviti one izbačene bubuljice koje prosto vape da ih istisnete.
A treba li?
Pročitajte detaljne savete o tome kako ukloniti bubuljice sa čela.
Od svih ovih tinejdžerskih bubuljica, bubuljice na licu i obrazima mogu doneti najviše problema. Najteže ih je sakriti, a i kada se pojave na ovom delu lica nisu uopšte sitne i nevidljive. Naprotiv, uglavnom su crvene i jako upadljive. Dugo posle njih na licu ostaju tamne fleke od bubuljica, a upornim ceđenjem mogu ostaviti trajne ožiljke od bubuljica i dovesti do onog stanja koje je poznato kao „rošavo lice“
Pored toga što se mogu javiti na različitim delovima tela, pubertetske bubuljice se mogu javiti i u različitim oblicima.
Još jedan problem koji prati pojavu pubertetskih akni jeste i hiperkeratoza. Tada dolazi do pojačanog vezivanja keratinocita za zidove folikula. U kombinaciji sa sebumom, to dovodi do začepljenja pora. Ćelije kože se neravnomerno rasporede preko toga i stvara se zatvorena površina ispunjena sebumom i bakterijama u kojoj nema kiseonika. Ovakve akne treba odmah tretirati jer će u suprotnom ostaviti ožiljke.
Hormoni tokom ovog burnog perioda života jednostavno moraju da odrade svoje i protiv toga ne možete i ne treba ništa da radite.
Ono što treba da uradite jeste da se izborite sa posledicama . U ovom slučaju, da stavite pod kontrolu masno lice u pubertetu i odgovarajućom higijenom i tretmanima sprečite da se stvari pogoršaju.
Na tržištu postoji veliki broj različitih tretmana protiv bubuljica. Može biti prilično teško pronaći onaj koji vam odgovara.
Savet: Izbegavajte da koristite više tretmana istovremeno. Tada nećete znati šta zaista deluje, a šta ne.
Isprobajte jedan po jedan.
Kao što možete zaključiti, lečenje pubertetskih bubuljica nije jednostavno i ne dešava se preko noći.
Istina, postoje načini kako da se rešite bubuljica na najbrži mogući način, ali to su samo priveremeni trikovi za hitne slučajeve. Za trajna rešenja potrebne su neke korenite promene u nezi lica i adekvatan anti akne tretman ili krema protiv bubuljica.
Za lečenje pubertetskih bubuljica najčešće se preporučuju proizvodi koji sadrže benzoil peroskid. Ovakvi preparati mogu se naći u različitim jačinama. Najbolje je da se pre primene potraži savet dermatologa jer benzoil peroksid može da izazove i neke neželjene reakcije na koži i treba biti i oprezan sa doziranjem. Onda kada se pronađe prava mera, ovo može biti vrlo efikasan tretman za uklanjanje tinejdžerskih akni.
Benzoil peroskid rastvara masnoću, deluje antibakterijski i rešava problem utičući na sam uzrok. Problem je što je njegova upotreba ograničena i ne može biti deo svakodnevne rutine. Usled toga, dešava se da se po prestanku upotrebe akne vrate. To je zato jer ste lečili samo posledice, ali ne i uzrok.
Prirodni tretamni za bubuljice u pubertetu su sve popularniji, budući da mogu biti jako efikasni bez da izazivaju iritacije na koži. Brojni sastojci iz prirode poseduju aktivna svojstva koja pomažu u borbi sa aknama u pubertetu. Takvi su na primer, ulje čajevca, smola primorskog bora, aloja vera i drugi.
Pored gotovih kozmetičkih preparata sa prirodnim aktivnim sastojcima, mogu se u lečenju pubertetskih bubuljica isprobati i neki prirodni, domaći tretmani kao što su maske protiv bubuljica.
Ipak, najbolje je nabaviti gotov preparat jer je u njima koncentracija povoljnih sastojaka veća pa je i dejstvo brže.
Salicilna kiselina deo je mnogih preparata protiv bubuljica koje možete nabaviti u vidu gelova, losiona, krema i sapuna za lice. Redovnom upotrebom mogu da pomognu da se stanje kože poboljša.
Salicilna kiselina je beta hidroksi kiselina. Deluje kao eskfolijant – uklanja mrtve ćelije sa površine kože i tako sprečava da one dospeju u pore i začepe ih. Proizvodi sa ovom kislinom na ovaj način smanjuju rizik od nastanka akni.
Retinoidi su derivati vitamina A, ali izuzetno jaki i potencijalno efikasni u tretiranju bubuljica na licu.
Bez obzira da li se radi o pubertetskim bubuljicama ili nekim drugim, retinoidi su terapija koju treba da vam prepiše vaš lekar.
Onda kada on proceni da je to dobar izbor, oni mogu smanjiti upale, ožiljke, ukloniti crvenilo i poboljšati opšti izgled kože.
Iako nije studijama naučno dokazano, smatra se da ishrana igra značajnu ulogu u nastanku bubuljica u pubertetu, a i posle njega. Posebno se ovo odnosi na hranu bogatu zasićenim mastima i prostim šećerima, kao i na konzerviranu i prerađenu hranu koja je puna veštačkih farbi, aroma i natrijuma.
Koža je najveći organ na telu i dobar deo toksina izbacuje se baš kroz nju – znojenjem. Deo toga svakako se može sumnjičiti za nastanak bubuljica u pubertetu. Ishrana protiv bubuljica može biti dobro rešenje.
Važan dan, žurka, nastup predstava i ogromana bubuljica koja kvari sliku?
Ovako se bubuljice kod tinejdžera vrlo često javljaju. Stres igra bitnu ulogu u tome, pored svih drugih faktora.
I šta kada se to desi?
Dobro je da znate kako da brzinski rešite problem!
Prvo i osnovno: Ma koliko da vas nervirale, ne čačkajte bubuljice i dirajte lice! To će provereno stvari učiniti još gorim.
Zašto?
Ceđenje bubuljice nije uvek nepoželjna opcija i sasvim je normalno da želite da gnojne bubuljice što pre iščeznu sa lica. Ali da biste to uradili, treba da obezbedite odgovarajuće higijenske uslove.
A tek onda možete da se bacite na posao. Pre toga, pročitajte detaljan vodič kroz ceđenje bubuljica i šta smete a šta ne smete raditi!
Evo još saveta vezanih za negu kože lica u pubertetu.
Ništa bez ovoga. Najbolje je da to bude neki gel za akne na biljnoj bazi.Oni nisu opterećujući i mogu da postanu deo svakodnevne rutine , pa čak i sredstvo za preventivu.
U težim slučajevima biće vam potrebna krema protiv bubuljica. One su često masnije i teže se aposrbuju od gelova. Mnoge kreme su antibiotske, pa se koriste samo prema preporuci lekara.
Ukoliko vam se najviše pojavljuju bubuljice na čelu u pubertetu, povedite računa o svojoj kosi. Ona nije jedini uzrok problema. Čelo je inače deo one problematične T zone lica koja se najviše masti. Ako još tome dodate šiške i masnu kosu, u problemu ste. Kosa mora da bude čista, a idelano je da šiške sklonite sa lica.
Ovo je jednostavna rutina, ali u pubertetu često zanemarena. Ukoliko i nije, sledeća greška koja se pravi je u izboru sredstva za čišćenje lica. Pošto je lice masno, biraju se agresivna sredstva koja isušuju lice kao što je pena za čišćenje lica i pere se lice običnim sapunom. To isušuje kožu. I mada vam se čini da je u pravo to ono što vam treba kada imate masno lice, to uverenje je potpuno pogrešno.
Preterano isušivanje kože daje signal lojnim žlezdama da počnu da luče sebum, a onda, za uzvrat, koža postaje još masnija.
Šta vam onda treba i kako očistiti lice u pubertetu?
Voda i dobar losion za lice mogu da budu sasvim dosta.
Pubertetske bubuljice nisu ograničene samo na lice, već se mogu pojaviti i na leđima i rukama. Ovako se češće manifestuju bubuljice u pubertetu kod dečaka.
A kako ih se rešiti?
Higijena pre svega! Redovno tuširanje, a posebno nega kože posle treninga ili fizičke aktivnosti je nešto bez čega lečenje bubuljica na leđima u pubertetu neće moći da prođe.
A onda, na čistu kožu, nanesite neki tretman za bubuljice koji vam odgovara.
Pubertet je vreme kada izgled postaje neverovatno bitan. I baš zbog toga, ovo postaje i vreme kada se poseže za prvim kozmetičkim proizvodima. U startu treba naučiti koja je kozmetika dobra za koji tip kože i izbegvati onu na bazi mineralnih ulja koja je komedogena i koja začepljuje pore.
Ako ne uspevate sami da se rešite bubuljica i ako one postaju sve veći problem, posetite dermatologa. On može prepisati neki jači tretman kao što su antibiotici protiv akni, retinoidi – kako za oralnu, tako za topikalnu primenu. Kod hormonskih bubuljica u težem obliku, prepisaće se možda terapija kojom se regulišu hormoni, mada se uglavnom čeka izlazak iz puberteta za takve poteze.
Lečenje bubuljica u pubertetu zahteva dosta strpljenja i nema magičnih rešenja koja mogu pomoći preko noći. Zato je jako bitno redovno koristiti preparate protiv akni. To mora da bude navika i rutina.
Jako je važno na vreme trertirati tinejdžerske akne, čak iako one deluju kao nešto normalno i uobičajeno. Istina je, to jeste tako, ali ne znači da treba ostaviti da se problem pogorša.
Zašto?
Zato što posledice pubertetskih bubuljica mogu biti dramatične, u zavisnosti od toga do koje mere je koža oštećena.
Posledice mogu biti:
Lečenje ovakvih posledica zahteva mnogo više truda i vremena od lečenja pubertetskih bubuljica!
Činjenica da većina pubertetelija iskusi akne u nekom obliku je loša vest.
Dobra je da se one ipak, adekvatnom negom i istrajnošću, mogu izlečiti relativno brzo. Krema za bubuljice i akne je nešto što se u ovom periodu mora imati. Možda će trebati nekoliko nedelja od rešenja, ali nije neophodno da borba sa njima traje nekoliko godina. Samo ne treba dozvoliti da prođu kao nešto „očekivano i normalno“ što će proći samo od sebe. Proći će. Pitanje je kakve će posledice ostaviti ako se ne leče!
POVEZANI ČLANCI
Autor: Blaženka Vesić
Autor: Ana Plavšić
Autor: Ana Plavšić
Autor: Blaženka Vesić
Foto: Pixabay
PRODULJUJE LI UISTINU ISPIJANJE VINA ŽIVOT? Kod nas nešto ozbiljno ne štima! Pijemo ga, a petina smrti povezuje se s krvožilnim bolestima
Autor: Sonja Kirchhoffer / 7dnevno
Vikendi, blagdani, godišnji odmori odlična su izlika za otvaranje boce ili čak više boca vina kako bismo se opustili i odmaknuli od svakodnevice. Može se postaviti pitanje zašto je tako, zašto baš vino? Osim što ima bogat i raznolik okus i opuštajuće djelovanje na um i tijelo, već nekoliko desetljeća smatra se zdravim pićem, naravno, ako se konzumira u umjerenim količinama. Međutim, postoji i druga strana priče, prema kojoj njegova redovita konzumacija povećava rizik za zdravlje.
Koje mjesto zauzima Hrvatska u popisu zemalja po potrošnji vina?
Iako je prema statistikama Vinskog instituta (Wine Institute) potrošnja vina u Hrvatskoj od 2015. godine u opadanju, prema dostupnim podacima za 2020. zauzimamo 18. mjesto u svijetu prema količini ispijenog vina po glavi stanovnika. To znači da se u nas vino i dalje pije u povećim količinama. Poznati sommelier Siniša Lasan visoku potrošnju vina objašnjava svjesnošću naših ljudi o prirodnosti samog proizvoda, sortnosti, posebnosti svakog vina prema podneblju, kao i možda samim sljubljivanjem hrane s vinom.
Jedan od razloga visoke potrošnje, prema njemu, krije se i u ugostiteljskom segmentu koji je sve više educiran pa stoga samom gostu može lakše preporučiti što bi mu odgovaralo. Ipak, unatoč i dalje visokoj potrošnji vina, gotovo petina smrti u Hrvatskoj povezuje se s kardiovaskularnim bolestima. Ovaj podatak dovodi u pitanje teze da je konzumacija vina dobra za zdravlje pa se postavlja pitanje produljuje li ona uistinu životni vijek. Podaci vezani uz stanje u Hrvatskoj pokazuju da ovdje nešto ozbiljno ne štima.
Već se nekoliko desetljeća raspravlja o temi koliko je vino dobro za naše zdravlje. Prve rasprave o dobrobiti vina pojavile su se u 70-im godinama prošlog stoljeća, kad su međunarodne studije uspostavile vezu između umjerene konzumacije vina i smanjenog broja kardiovaskularnih bolesti. Studije provedene u 90-im godinama 20. stoljeća proglasile su umjerenu konzumaciju vina izvorom zdravlja, a onda i dugovječnosti, što su vinopije, naravno, objeručke prihvatile. Sve je krenulo od tzv. francuskog paradoksa, koji počiva na fenomenu da Francuzi, unatoč konzumaciji zasićenih masnih kiselina, pri čemu se ponajprije misli na sireve i druge mliječne proizvode, imaju mali postotak oboljelih od kardiovaskularnih bolesti. Istovremeno, kao nacija konzumiraju podosta vina, zbog čega se stvorilo mišljenje da je vino ona komponenta koja poništava negativan utjecaj masnoća. Ukratko rečeno, ono se počelo smatrati odgovornim za njihovo bolje zdravlje. Tako je skovana francuska izreka koja kaže: “Čaša vina na dan tjera doktora iz kuće van”. Sve je to dalo vinopijama zeleno svjetlo za nastavak prakse ispijanja vina jer se neprestano prenaglašavalo da konzumacija vina smanjuje rizik od bolesti srca. Upravo su te studije iz 90-ih godina dovele do velikog porasta potrošnje vina u Sjedinjenim Državama, i to za nešto malo manje od 45 posto.
Iz toga se stvorila svojevrsna urbana legenda, koja je tek danas ozbiljno poljuljana. Adrian Baranchuk, profesor kardiologije na kanadskom Medicinskom fakultetu Sveučilišta Queens u Kingstonu u Ontariju, upozorio je na problem samih istraživanja koja se bave vinom i njegovim djelovanjem na organizam. Prema njegovu mišljenju, studije su svojim fokusom najčešće bile ograničene samo na pojedine sastojke vina poput polifenola, a vino, osobito ono crno, sadržava više od 500 različitih kemijskih supstancija. Polifenoli su antioksidansi koji nas štite od negativnih utjecaja slobodnih radikala u organizmu. Povećana količina slobodnih radikala dovodi do propadanja staničnih struktura i uzrokuje prijevremeno starenje te povećava rizik od raznih bolesti. Baranchuk naglašava da se ranije studije nisu bavile životnim navikama osoba koje konzumiraju vino, što je temeljna pogreška u procjeni dobivenih rezultata.
Polifenole je najjednostavnije opisati kao super mikronutrijente koji nisu prisutni samo u grožđu nego i u ostalom voću, povrću, začinima i drugim namirnicama. Oni štite ljudski organizam, napose srce i krvne žile, i jačaju imunitet. Naravno, imaju i niz drugih pozitivnih svojstava pa između ostalog štite organizam od razvoja kancerogenih tvorevina. Polfenoli su prisutni u bijelom i crnom grožđu, ali su prisutniji u crnom, i to najvećim dijelom u pokožici tamnih sorta grožđa, no nalaze se i u peteljkama, kao i u košticama.
Iako postoji velik broj polifenola, dosadašnja istraživanja velikim su dijelom bila usmjerena na jednu od najznačajnijih skupinu flavonoida, među kojima je najvažniji resveratrol. Međunarodni istraživački tim objedinio je rezultate većeg broja studija zahvaljujući kojima je otkriveno da su osobe koje su konzumirale 800 miligrama flavonoida dnevno imale čak 24 posto niži rizik od smrti u usporedbi s onima koji ih nisu uzimali. Bill Klein, pomoćnik ravnatelja Programa za istraživanje ponašanja Nacionalnog instituta za rak (NCI), navodi da je kristalno jasno da je ta količina flavonoida prilično velika i da bi se ona dosegla, osoba koja konzumira vino trebala bi popiti velike količine. Dapače, ta je količina izračunata i pretočena u čak 133 čaše tog pića, što, vjerujemo, ne mogu u sebe uliti ni najveći vinopije. No kada biste i počeli piti veće količine vina, to bi samo imalo niz negativnih učinaka na vaše zdravlje. Prevelikim unosom vina, kao i drugih alkoholnih pića, unosimo u sebe toksične spojeve koje organizam nastoji eliminirati. U tom procesu sudjeluju enzimi odgovorni za razgradnju etanola i metanola. Ovi enzimi nažalost nisu svemogući i mogu razgraditi samo malu i umjerenu količinu alkohola. Zbog prevelike konzumacije alkoholnih pića, pa tako i vina, organizmu nanosimo priličnu štetu koja za posljedicu ima srčane aritmije, rizike od obolijevanja od raznih vrsta raka, probleme s metabolizmom i druga bolesna stanja.
Vodeći znanstvenici smatraju da vino i polifenoli objašnjavaju francuski paradoks, ali samo djelomično jer današnja perspektiva ima cjelovitiji pristup pa se u obzir uzimaju i navike ljudi koji konzumiraju vino, poput zdrave prehrane i vježbanja. Analiza francuskih prehrambenih navika pokazala je da oni jedu više puta po manje, kao i da konzumiraju veće količine maslinova ulja i začinskih trava. Uz to su fizički aktivniji, što su sve čimbenici koji utječu na smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Prema medicinskim istraživanjima, odličan izbor za sve one koji žele živjeti zdravije mediteranska je prehrana koja se bazira na zdravo pripremljenim namirnicama. U njoj dominira maslinovo ulje, povrće, kao i riba, a uključuje i umjerenu konzumaciju vina. Pitate se vjerojatno koja je to umjerena količina, no ona se razlikuje od zemlje do zemlje. Prema trenutačnim smjernicama u nas, žene mogu popiti jednu čašu vina od 150 ml, a muškarci dvije takve čaše. Sommelier Siniša Lasan kaže da žene puno bolje prepoznaju okuse i više vole istraživati različite stilove vina, dok je muška populacija manje sklona istraživanju okusa. Prema njegovu bogatom iskustvu, u nas se pije sezonski pa se bijela, pjenušava, rose vina piju uglavnom tijekom proljeća i ljeta, dok se crna vina više konzumiraju tijekom jeseni i zime. O sklonosti Hrvata različitim sortama vina navodi: “Bogatstvo autohtonih sorti usmjerava Hrvate da piju iste jer zapravo svaka regija ima svoje posebnosti, što klimatske, što sortne. Internacionalne sorte isto se tako vrlo dobro prodaju, pogotovo chardonnay i sauvignon blanc“.
Savjeti svjetskih stručnjaka kažu: ako nemate naviku popiti čašu vina dnevno, nema razloga da usvajate novu naviku, a liječnici preporučuju da radije promjene unesete u samu prehranu i stil življenja. No što je s onima koji piju vino? Tu je savjet: nemojte prestati jer svaki potez u životu je na neki način rizik, pa tako i sam odlazak na posao. Napravljene procjene rizika pokazuju da svaki odlazak na posao koji je udaljen od doma barem pola sata povećava mogućnost da na njega nikada ne stignete. Istina, riječ je o promilima, ali to vas zasigurno neće spriječiti da na posao idete, zar ne? Tako je i ovdje. Prihvatit ćete taj rizik, no ako pijete preko mjere, smanjite tu količinu, ma kako vam to teško bilo.
Što savjetovati nama kao naciji s obzirom na poražavajuće zdravstvene statistike? Poput Francuza, trebali bismo usvojiti djelić navika vezanih uz zdraviju prehranu i tjelovježbu, a onda tomu kao bonus prilagoditi konzumaciju vina. Završit ćemo preporukom našeg sommeliera Lasana: “Bilo bi sjajno da vino postane dio našeg stola, objeda, večere. Samim time podržavamo vinske proizvode te potičemo podizanje njihove kvalitete”. Mi samo preporučujemo umjerenost u njegovoj konzumaciji.
Autor:Sonja Kirchhoffer / 7dnevno
PRODULJUJE LI UISTINU ISPIJANJE VINA ŽIVOT? Kod nas nešto ozbiljno ne štima! Pijemo ga, a petina smrti povezuje se s krvožilnim bolestima
NAMIRNICA KOJA SPAŠAVA LINIJU: Ima samo 18 kalorija, čisti tijelo, jača kosti i uništava kolesterol
(RECEPT) BRZO SMANJIVANJE OBUJMA STRUKA: Ovaj narodni recept mnogi su proglasili ‘čudesnim’, a trebaju vam samo tri sastojka
STAROST JE BLAGOSLOV, A NE TERET: Ova tegoba pogađa mnoge ljude! Čeka li i nas to?
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
Uzimajući u obzir da provedemo otprilike jednu trećinu života spavajući, položaj koji nam pritom pruža najbolju podršku trebao bi da bude jedan od naših prioriteta.
– Spavanje na leđima najbolji je položaj u kom se kiičma može prirodno poravnati i biti u neutralnom položaju bez ikakvih pregiba ili krivina, pa je ovaj položaj najzdraviji za kičmu. Svačije telo je drukčije i neki položaji mogu da budu bolji za određenu osobu na osnovu njegove visine, težine ili eventualnih prethodnih povreda, a ako imate bilo kakve bolove u leđima, definitivno preporučujem spavanje na leđima – objašnjava stručnjakinja za spavanje Kjara Pričard.
Osim navedenih dobrobiti, ovaj položaj spavanja dokazano pomaže pri sprečavanju gorušice, refluksa želudačane kiseline, ali i ublažava simptome prehlade ili alergije. U slučaju da vam spavanje na leđima nije prirodno, stručnjaci savetuju da je dovoljno samo da ga uvežbate.
Međutim, istraživanja pokazuju da samo 10 odsto ljudi ima naviku da spava na leđima, dok ih 16 odsto spava na stomaku, a najveći broj, čak 74 odsto, spava na boku.
Bitno je pomenuti da je spavanje na stomaku jedini položaj koji se smatra nezdravim jer stvara pritisak na kičmu, grudi i pluća. Kod ovog položaja više je u funkciji vrat koji morate da okrećete na levu ili desnu stranu, pa samim tim, upozoravaju llekari, ugrožavate protok krvi, prenosi Index.hr.