Ilustracija/Pixabay
TVAR SLIČNU ASPIRINU KORISTILI SU STARI SUMERANI I EGIPĆANI: Pripravak od vrbine kore postao je nezaobilazan lijek svakog domaćinstva
Autor: Lucija Anić / 7dnevno
Aspirin je lijek koji je pod svojim imenom poznat tek nešto više od stotinu godina, no ekstrakt vrbine kore, odnosno salicilna kiselina poznatija je puno dulje. Za ljekovita svojstva vrbine kore znali su čak stari Sumerani, a najveći pristalica liječenja boli vrbom bio je upravo otac medicine – Hipokrat.
Rijetko je koji lijek na svijetu tako prepoznatljiv kao aspirin. No njegova učinkovitost i široka primjena poznati su bili još Sumeranima i Egipćanima, dakle – koriste se od “pamtivijeka”.
Lijek je to kojim se snižava povišena temperatura, smanjuje bol i upala, a uz to, dugotrajnim uzimanjem smanjuje se mogućnost srčanog udara, kao i krvnih ugrušaka.
Prije nego što su farmaceuti počeli raditi na salicilnoj kiselini i prije nego što su otkrili da acetilsalicilna kiselina manje iritira želuac, prije tri i pol tisuće godina, Sumerani i Egipćani koristili su vrbinu koru kao tradicionalni pripravak za smanjenje boli.
Rane spoznaje
Spoznaje o tom fantastičnom sastojku koji umanjuje bol zapisali su čak na glinenim pločicama. Stoljećima poslije, najveći “fanovi” vrbine kore postali su Hipokrat u antičkoj Grčkoj te Plinije u antičkom Rimu. Znali su da ekstrakt vrbine kore, danas poznat kao salicilna kiselina, može pomoći pri upalama, temperaturi i boli.
Hipokrat je preporučivao žvakanje vrbine kore svojim pacijentima koji su imali vrućicu ili bili u boli, a čaj od vrbine kore davao je ženama kako bi im se olakšala bol prilikom rađanja. U prvom stoljeću ostalo je zapisano da je grčki liječnik Diskorid prepisao vrbinu koru protiv upala.
Iako je salicilna kiselina već stoljećima u upotrebi, tek je 1763. britanski liječnik Edward Stone iz Kraljevskog društva u Londonu proveo prvu kliničku studiju korištenja praha vrbine kore za liječenje vrućice za koju se vjerovalo da je uzrokuje malarija. Trebalo je proći još stotinjak godina dok škotski liječnik Thomas Maclagan nije otkrio da prah vrbine kore može umanjii bol kod reume, što je pak dokazalo da povoljno djeluje na upalu zglobova i povišenu temperaturu.
Napoleonovi ratovi privremeno su usporili istraživanja o vrbinoj kori, a nastavila su se u prvoj polovici 19. stoljeća, kada je Johann Buechner, profesor na minhenskom sveučilištu, izolirao tanine iz vrbine kore koje je nazvao salicin, prema latinskoj riječi za vrbu.
Čisti oblik salicina izoliran je nekoliko godina poslije u Francuskoj, a za to otkriće zaslužan je Henri Leroux koji ga je koristio za liječenje reume. Tada je počela i masovna proizvodnja salicilne kiseline, a pionir proizvodnje bila je – Njemačka.
Kada se tvrtka Bayer prebacila s proizvodnje boje na lijekove, a s obzirom na to da je bila nadaleko poznata, nije im bio problem gotovo dnevno izbacivati nove i vrlo popularne lijekove tog vremena.
Izgubili prava
No koliko god je salicilna kiselina pomagala, stoljećima su već bile poznate i neugodne nuspojave koje su išle od mučnine i povraćanja sve do čireva na želucu. Stoga je Bayer uložio u istraživanje bolje salicilne kiseline, a za to otkriće zaslužan je Felix Hoffman, kojeg naposljetku povijest pamti kao “oca aspirina”.
Hoffmanov otac obolio je od reume i liječio se salicilnom kiselinom, no nakon dugogodišnjeg liječenja više nije mogao uzimati tu kiselinu bez povraćanja. Stoga je Hoffman otkrio kako modificirati salicilnu kiselinu u molekulu koju tijelo može apsorbirati bez neugodnih nuspojava. Ta molekula ima fantastično svojstvo jer se u tijelu pretvara u salicilnu kiselinu koja ima iste učinke kao i u staroj Grčkoj. Dakle, ponašao se kao dostavljač lijeka u ljudskom tijelu koji ublažava bol i upalu na isti način kao i tisuću godina prije. Fantastičnoj molekuli ime je acetilsalicilna kiselina i njezino otkriće promijenilo je ljudsku svakodnevicu.
Godine 1899. Bayer je registrirao acetilsalicilnu kiselinu kao Aspirin i počeo s njegovom distribucijom. Dugo je Bayer bio kralj tog lijeka, sve do Prvoga svjetskog rata, kada je izgubio prava na korištenje tog imena koje je otkupila američka tvrtka Sterling Incorporated za, u to vrijeme nečuvenih i frapantnih, tri milijuna dolara.
Iako se u početku aspirin distribuirao u obliku bijelog praha, ubrzo je dobio i oblik tablete, a pod “američkim vodstvom” 1915. godine postao je lijek za koji više nije trebao liječnički recept.
Malena bijela tabletica od ekstrakta vrbine kore za čije je pozitivne učinke znao i Hipokrat postala je toliko popularna u uklanjanju boli da je zauvijek promijenila medicinu i način na koji liječnici pristupaju liječenju boli.
Čudesni lijek
Naime, od davnina se bol koristila kao učinkovit dijagnostički alat, a aspirin je, primjerice, taj važni simptom uklanjao, stoga su se liječnici morali usredotočiti na neke druge stvari, odnosno uzroke boli.
Tako je aspirin zauvijek promijenio tijek medicine i postao jedan od najpopularnijih lijekova današnjice. “Čudesni lijek”, kako su mu mnogi tepali, aspirin ima širok raspon djelovanja, stoga i nije čudno što je danas gotovo jednako popularan kao i prije stotinu godina.
Posljednjih godina proučavaju se učinci acetilsalicilne kiseline na tumore, a istraživanja pokazuju da u nekim slučajevima pozitivno djeluje na rast određenih vrsta tumora, koji uključuju tumor prostate, crijeva, gušterače i pluća.
Isti čovjek stvorio je lijek aspirin i heroin
Njemački farmaceutski gigant Bayer prestao je proizvoditi boju i prebacio se na farmaceutsko tržište, a s obzirom na to da su već tada bili vrlo popularna tvrtka, aspirin su lakše i jednostavnije mogli plasirati do liječnika koji su vrlo rado novi lijek prepisivali svojim pacijentima.
Ime salicilna kiselina dolazi od latinske riječi salicin, što je ime za vrbu. Aspirin je pak ime smišljeno od njemačke riječi za salicilnu kiselinu, što je Spirsaure, te nastavak -in, koji je u to vrijeme bio vrlo popularan sufiks za mnoge lijekove. Dakle, acetil, lat. Spiraera plus + nastavak -in.
Ocem aspirina nazivaju njemačkog liječnika Felixa Hoffmana koji je, paralelno s engleskim liječnikom C. R. Alderom Wrightom, sintetizirao diamorfin koji je Bayer nazvao – heroin.
Autor:Lucija Anić / 7dnevno
ZADNJE VIJESTI
FANTASTIČNA POVIJESTTVAR SLIČNU ASPIRINU KORISTILI SU STARI SUMERANI I EGIPĆANI: Pripravak od vrbine kore postao je nezaobilazan lijek svakog domaćinstva
POMOZITE SI SAMIPOJAČANO SE ZNOJITE? Ove tri namirnice sigurno već imate u kuhinji, a mogle bi vam olakšati ljetne vrućine
DOBRO JE ZNATIGINEKOLOG ŽENAMA OTKRIO ISTINU! ‘Ne volimo kada radite ove stvari na pregledu’: Ispričali na što treba paziti kako bi svi bili zadovoljni
PREPORUKA STRUČNJAKADIJETA KOJA ČUVA SRCE: Ovaj klasičan pristup prehrani uklanja najveću opasnost za zdravlje, a da to ni ne osjetite!
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
